Oboji smeđe i sivo u veselo i živo

"Volonteri nisu plaćeni ne zato što su bezvrijedni, već zato što su neprocjenjivi"

Volonterski smo program pokrenuli kako bismo unaprijedili i obogatili život zajednice u kojoj škola djeluje i kako bismo suradnjom i zajedničkim projektima osnažili osjećaj pripadnosti zajednici.  Volontiranjem želimo utjecati na razvoj samopoštovanja kod učenika, na razvijanje novih socijalnih kontakata i smanjivanje osjećaja usamljenosti ili nepripadanja. Također, kroz volontiranje i kroz odgoj za volontiranje mlade osobe mogu osnažiti svoj identitet i pronaći svoje mjesto u društvu, ojačati svoje samopouzdanje.

Naziv našega volonterskoga kluba je DVORIŠTE – to je akronim ključnih riječi - uz Dunav volonteri organizirano rade i šire tragove ekologije. Osim toga, naravno, svatko želi lijepo dvorište u kojemu se može igrati, družiti, ali dvorište treba i održavati. To je bila misao vodilja.

Cilj je našega kluba i rada s učenicima, roditeljima i predstavnicima lokalne zajednice odgojiti cjelovite, humane i socijalno osjetljive osobe, ­ njegovati humanitarni i volonterski rad, razvijati i unaprjeđivati humane vrijednosti u zajednici, razvijati osjećaj za socijalnu odgovornost  s naglaskom na aktivno sudjelovanje i učenje kroz neposredna iskustva.

Te ciljeve nastojimo provesti kroz aktivnosti:

• sadnja sadnica stabala uz školsko sportsko igralište
• bojanje školske ograde
• sudjelovanje u akciji Zelena čistka
• pružanje ruke prijateljstva prijateljima s potresom pogođenoga područja u OŠ ‘I. G. Kovačić’ u Gori.

U Volonterski je klub uključeno 50-ak učenika viših razreda naše škole koji u volonterskim aktivnostima, u skladu s epidemiološkim mjerama, sudjeluju unutar svoje razredne skupine. Na žalost, pridržavanje epidemioloških mjera uvjetovalo je da ne uspijevamo ostvariti jedan od ciljeva osnutka volonterskoga kluba, a to je – razvijanje duha zajedništva neposrednom suradnjom u akcijama, upoznavanje novih prijatelja iz drugih razrednih odjela i povezivanje učenika različite dobi i iz različitih sredina. Međutim, osjećaj zadovoljstva i zajedništva će, nesumnjivo, rasti i raste gledajući rezultate zajedničkoga rada i truda.

Volonterski klub ima podršku lokalne zajednice i u volonterske aktivnosti su uključene lokalne institucije i udruge kao što su Općina Erdut, Komunalno poduzeće Čvorkovac, Poduzetničko-razvojni centar Općine Erdut, Udruge Zajedno za zajednicu i Centar za mlade Dalj, Srednja škola Dalj, Dobrovoljno vatrogasno društvo Erdut, Mjesni odbor Aljmaš, predstavnici roditelja učenika naše škole (predstavnici roditelja u Školskom odboru i Vijeću roditelja), Erdutska vinarija i drugi lokalni poduzetnici. S predstavnicima lokalne zajednice te Zakladom 'Slagalica' održali smo online sastanak i svi su izrazili podršku ideji osnutka volonterskoga kluba u OŠ Dalj i predložili načine svojega sudjelovanja.

Daniela Maršalek, koordinatorica Volonterskog kluba DVORIŠTE u OŠ Dalj 

Od kada smo počeli spominjati volontiranje i volonterski klub u našoj školi imamo, zapravo, slatke muke – kako organizirati veliki broj učenika koji se javio za volontiranje. Sve se, naravno, još više zakompliciralo nastupanjem epidemioloških mjera, nastavom na daljinu i oprezom na svakom koraku. To nas je, zapravo, najviše omelo u vrlo ambicioznim planovima kojima smo krenuli u projekt osnutka volonterskoga kluba u školi. Ipak, pronašli smo način kako održati duh volontiranja, zajedništva i dobrote i u takvim uvjetima. Osmislili smo akcije i aktivnosti u kojima naši učenici sudjeluju unutar svojih razrednih skupina, a da, opet, ostvarimo ciljeve i postignemo ono što smo željeli – aktivno sudjelovati u unaprjeđenju života u našoj sredini i izgradnji duha zajedništva.

Lidija Prša Plazibat, članica volonterskog tima OŠ Dalj 

Pri prvim volonterskim susretima u našemu Dvorištu, učenici i učitelji bili su vođeni radoznalošću, željom za djelovanjem te sviješću o tome da je volontiranje nešto pozitivno. No, bez obzira na edukacije, radionice i razgovore, u zraku je i dalje visio poneki upitnik, a izostalo je i smještanje volontiranja u širi kontekst.

Uslijedilo je razdoblje neizvjesnosti, izolacija svih vrsta i preslagivanja prioriteta pa je i naše Dvorište ostalo pomalo zapušteno. Međutim, upravo takva, globalno nepovoljna situacija, utjecala je na ključnu spoznaju vezanu za volontiranje, a to je orijentiranost na zajednicu. Ono što smo ranije učili u teoriji, sada se nametnulo samo po sebi jer je, s jenjavanjem epidemije, jačala svijest o upućenosti na druge i želja za suradnjom. Krenuli smo dovršavati svoje volonterske aktivnosti, ali pri tom spontano uključujući mnoge članove naše općinske zajednice.

Učenici željni volontiranja sada su spremni kao zapete puške, željno se iščekuje sadnja drveća i bojenje ograde, za učenike-partnere iz Gore rade se kutije iznenađenja sve u šesnaest, planiraju se palačinke, sokovi, slastice i kave… Može se, stoga, reći, da je naše  Dvorište i prije proljetnog čišćenja i pospremanja doživjelo preobrazbu.

Nataša Barać, 7. razred       

Za mene je volontiranje dobrovoljna akcija koja pomaže ljudima, ali i životinjama. Drago mi je kada ljudi sudjeluju u takvim akcijama u kojima mogu pokazati da vole pomagati drugima i da im je stalo do drugih ljudi. Voljela bih sudjelovati u više volonterskih akcija i žao mi je što je korona puno toga zaustavila i odgodila.

Na Facebooku je pokrenuta inicijativa 'Učitelji za učitelje Petrinje' koja povezuje 400 učitelja iz cijele Hrvatske i iz zemalja u okruženju s učiteljima i razredima  s područja pogođenog potresom.

Naša se škola uključila i sprijateljila s OŠ 'I. G. Kovačić' iz Gore, mjesta između Petrinje i Gline. Škola je to koja ima 96 učenika, a pohađaju je učenici iz Gore i susjednih mjesta: Donje Mokrice, Dumače, Glinska Poljana, Gornje Mokrice, Graberje, Nebojan, Novi Farkašić, Novo Selište, Novo Vratečko, Sibić, Slana, Srednje Morkice, Strašnik, Vratečko i Župić.

U školi se nastava za više razrede odvija online jer je školska zgrada oštećena u potresu i trenutačno nije za uporabu. Razredna nastava je, ipak, krenula 'uživo', ali su učenici gosti u jednoj školskoj zgradi u Petrinji.

Prvi kontakti su obavljeni i naš 6. b sprijateljio se s 5. a iz Gore i njihovom razrednicom Davorkom Lovrić Vlašić iz Petrinje s kojima su se i vidjeli putem videopoziva, razgovarali, izmijenjali iskustva iz online nastave i doznali što prijateljima iz Gore najviše nedostaje – prijatelji i druženje. Na pitanje što da im pošaljemo dobili smo odgovor – samo zagrljaj!