Objavljujemo poziv za dostavu ponuda udžbenika u školskoj godini 2024./2025.
« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
"Naša sudbina nije zapisana u zvijezdama nego u nama samima.”
W.Shakespeare
STRUČNI SURADNIK PSIHOLOG:
Anja Radaković
zamjena Neomi Grgić
Kontakt telefon: 031 655 731, 091 4133744
telefon i mobitel dostupni u radnom vremenu
Radno vrijeme:
Ponedjeljak: 13.00 - 19.00
Utorak: 8.00 – 14.00
Srijeda: 8.00 - 14.00
Četvrtak: 13.00 - 19.00
(PŠ Vukojevci od 13.00 - 15.00)
Petak: 8.00 - 14.00
Područje rada školskog psihologa:
Što je posao školskog psihologa?
U osnovnoj školi, psiholog obavlja posao stručnog suradnika.
Težište rada i najčešći korisnici školskog psihologa su prije svega učenici. Rad s učiteljima, nastavnicima i roditeljima također je uobičajen, ali on se ponajprije odvija u funkciji njihova osposobljavanja za bolje razumijevanje učenikovih potreba i ponašanja te djelotvorniji rad s njima.
Primjer radnih zadataka školskog psihologa u neposrednom radu s učenicima jest da prepoznaje individualne potrebe učenika, te, u skladu s time, provodi individualna i grupna savjetovanja. On obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti, osobito kao član Povjerenstva za procjenu psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu, ali i kasnije tijekom školovanja (npr. u slučaju školskog neuspjeha ili procjene darovitosti).
Školski psiholog također dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i sl.) i pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha, ali isto tako prepoznaje i darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti. On prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i/ili obiteljske poteškoće i pomaže učenicima da ih prevladaju.
Školski psiholog također razvija i putem radionica provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja (npr. međuvršnjačkog nasilja), programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina, itd.
Osim toga, školski psiholog provodi psihološke krizne intervencije, što znači da reagira kada se u školi dogode sukobi ili nasilje, ali i kada se dogode ozbiljniji traumatski događaji poput smrti bližeg člana obitelji nekog učenika, samoubojstva, teških prometnih i drugih nesreća i slično.
U radu s roditeljima, školski psiholog kroz savjetovanje i edukativna predavanja na roditeljskim sastancima pomaže roditeljima prepoznati i razumjeti razvojne i individualne potrebe učenika i reagirati u skladu s njima, tj. pomaže im poticati razvoj djetetovih potencijala i aktivno pridonijeti njegovom uspješnom obrazovanju.
On pomaže nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti i načinu rada, pomaže im razviti strategije za rješavanje tih teškoća, te promovira različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika i učenika zajedno (timski rad, projektna nastava i sl.). Školski psiholog promovira i različite suvremene metode praćenja i provjere znanja učenika.
Kako i zašto posjetiti školskog psihologa?
Kod školskog psihologa učenici dolaze samostalno, na inicijativu nastavnika ili roditelja, a može ih i sam psiholog pozvati. Dok neki učenici taj susret doživljavaju kao kaznu i znak da su u nečemu pogriješili, drugi ga doživljavaju kao zabavu i ugodno druženje.
Razlozi zbog kojih učenici dolaze obično su emocionalni, obiteljski i/ili osobni problemi. Također se javljaju zbog pubertetskih problema, problema u odnosima s drugima, bilo učenicima ili nastavnicima, i problema u komunikaciji.
Ako učenik sam ne potraži pomoć za suočavanje s problemom i njegovo rješavanje, ti problemi počinju utjecati na njegovo ponašanje tako da uzrokuju probleme u ponašanju (verbalno/fizičko nasilje, ometanje sata, neopravdani izostanci s nastave) ili poteškoće u učenju i savladavanju gradiva, zbog čega ih onda netko drugi uputi školskom psihologu.
Osim emocionalnih problema i problema u odnosu s drugima, u podlozi problema u učenju mogu biti i neke specifične poteškoće kao što su disleksija, disgrafija, snižene intelektualne sposobnosti, pa i neka zdravstvena stanja kao što je, primjerice, petit mal epilepsija. Potreba korisnika je da školski psiholog prepozna poteškoću o kojoj se radi.
On to čini kroz primjenu odgovarajućih psiholoških upitnika i testova, tj. psihodijagnostičkih sredstava, te razgovor i opažanje. U skladu sa svojim zaključcima školski psiholog preporučuje daljnje odgojne i obrazovne postupke za određeno dijete, te pruža podršku i pomoć u svladavanju poteškoća.
Zaključno možemo reći da je cilj rada školskog psihologa razviti obrazovanje usmjereno na učenika i njegov razvoj osnovnih sposobnosti koje omogućavaju cjeloživotno učenje. Također cilj je pomoći učenicima, nastavnicima i roditeljima da razviju svoje potencijale i održe psihološko zdravlje.
Stres „Ne možeš zaustaviti valove, ali možeš naučiti surfati“
Što je stres?
Obrazac emocionalnih i fizičkih reakcija koje prati subjektivan osjećaj preopterećenosti i koje nastaju kao reakcija na određene događaje.
Izvori stresa: STRESORI
TRI GLAVNA IZVORA STRESA:
ODGOVARAMO LI SVI ISTO NA STRES?
Kratak odgovor je: NE.
Dvije osobe mogu doživjeti identičan događaj, ali jedna iskusi izuzetnu visoku razinu stresa, a druga ga prihvati kao događaj koji je možda naporan i frustrirajući, ali koji joj u perspektivi može donijeti iskustvo, znanje ili neki drugi pozitivan ishod.
Stres prouzrokuje naša subjektivna percepcija nekog događaja, a ne činjenica da je on sam po sebi stresan ili ne.
Pojava stresa kod neke osobe ovisi o dvije procjene događaja:
Ako zaključimo da nam je neki događaj bitan za osobne ciljeve, ali da nemamo kapacitete za uspješno suočavanje s njim, onda ćemo doživjeti stres.
Psihološka ili emocionalna otpornost: dinamički proces prilikom kojeg se osoba pozitivno prilagođava čak i kada je pod značajnim stresom, odnosno kada doživljava razne životne nevolje, traume, tragedije, prijetnje.
Većina istraživanja pokazala su da je psihološka otpornost rezultat sposobnosti pojedinca da prilikom stresa pronađe najbolji način za sebe da se nosi sa stresom. Koristi sve dostupne psihološke, društvene, kulturne i fizičke resurse da bi to ostvarila. Pokazalo se da otpornost nije karakteristika ličnosti, što znači da se time ne rađamo već da to učimo, razvijamo i njegujemo tijekom života.
Kako razvijati i jačati psihološku otpornost?
VJEŽBA: uzmite jedan predmet u vašoj okolini i promatrajte ga bez prosuđivanja, kao da ga vidite prvi put.
Biti svjestan što se događa ovdje i sada bez želje da se promijeni.
VJEŽBA: Prizemljenje“: Ovu vježbu je korisno primijeniti u stanjima visoke uznemirenosti, straha i panike, te drugih neugodnih osjećaja kao što su ljutnja, tuga...
Pogledaj oko sebe, primijeti i imenuj:
5 stvari koje možeš vidjeti
4 stvari koje možeš dodirnuti
3 stvari koje možeš čuti
2 stvari koje možeš mirisati
1 stvar koju možeš okusiti
VJEŽBA: Pokušajte zamisliti svijet bez promjena i stresa. Kako bi izgledao takav svijet?
Napišite na papir tri stvari u svom životu koje vam trenutno predstavljaju stres. Prihvaćanje ne znači pomiriti se sa situacijom, ignorirati je ili biti pasivan.
Znači „sprijateljiti se” sa situacijom, prestati se boriti s onim što ne možemo promijeniti.
Pokušajte na ovaj način sagledati stvari s vašeg popisa.
VJEŽBA: Emocionalna regulacija
T – udahni!
O – opažaj!
P – povuci se/stavi stvari u perspektivu!
P – učini ono što će ti pomoći!
VJEŽBA: sjetite se tri osobe koje su vam podrška u ovom razdoblju.
Isplanirajte što će te im lijepo reći ili učiniti za njih. Možete im reći koje stvari volite ili cijenite kod njih, koja su vam iskustva s njima ostala u lijepom sjećanju, podijeliti s njima neku zajedničku fotografiju…