Čista srijeda ili Pepelnica početak je korizme. Čistom srijedom i obredom posipanja pepela po glavi započinje korizma, 40 dana pokore i obraćenja (sve do Velikog četvrtka). Svaki Kristov učenik treba molitvom, primanjem sakramenata, odricanjem od zla i grijeha, a vršenjem volje Božje u svom životnom pozivu rasti sam u dobru i pomoći drugima u tom rastu.
Na čistu srijedu pepelom se posipa vjernike u obredu pepeljenja.
Obred
Svećenik u svakoj crkvi, u okviru redovitog bogoslužja, kratkim obredom blagoslivlja pepeo na pladnju, te u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posipa po glavi nekoliko trunaka pepela.
Pepeo je običan, od spaljenog drveta, ili, ako je to moguće, od palminih, maslinovih ili drugih grančica koje su bile blagoslovljene prethodne godine na Cvjetnicu.
Svećenik zatim svakom vjerniku stavlja malo pepela na glavu ili čelo uz poziv: “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” ili drugačijim pozivom: “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.”
Iz zemlje je Bog stvorio prvog čovjeka Adama, iz praha zemaljskoga. Obredom pepeljenja podsjeća i na to da će se u zemlju vratiti, u prah. Pepelnica je podsjetnik na čovjekov početak i čovjekov svršetak.
Simbolika posipanja pepelom
Pepeljenje je vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se pepelom – i kao izraz i kao čin – znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake.
S jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja – podsjeća na smrt i prolaznost. “Prah si i u prah ćeš se vratiti!” zapisano je u knjizi Postanka.
S druge – pravi pepeo nastaje sagorijevanjem. A sagorijevanje je u drevnom simboličkom govoru postupak čišćenja, dapače oplemenjivanja. Stoga se vjernik “primanjem pepela” uključuje u korizmeno vrijeme duhovnog pročišćenja.
Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Dok se naša čela pepeljaju prisjećamo se riječi: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan.
Čovjek je zaboravljivo biće. Zaboravlja što ne bi smio nikako zaboraviti. A treba stati. Sjetiti se. Korizma je upravo zov na nezaborav. »Sjeti se, čovječe – Memento homo!«
Na Čistu srijedu (Pepelnicu) i Veliki petak je strogi post i nemrs za sve katolike između 18 i 60 godina.
Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu.
Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso.
U dva dana “strogog posta” (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok (“do sita”), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs!
Još nešto o svakom običnom petku. Za naša područja u petak je nemrs, to jest ne jede se meso. Ali, ako je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (npr. na terenu, u bolnici, u menzi i sl.) može jesti meso, a mjesto toga se u petak treba odreći nečega drugoga ili učiniti neko dobro djelo (obilnija molitva, čitanje Svetoga pisma, posjet bolesnika, darivanje potrebnih…) Očito je: Crkva od svih traži ono što svi uglavnom i mogu.
Petak nije odabran slučajno. To je dan Kristove muke i smrti na križu. Svaki je petak “mali Veliki petak”. Vjernik se kroz svoje odricanje sa zahvalnošću sjeća Kristova djela i na svoj skromni način uvećava dobrotu u svom krugu: odricanjem snažeći svoju volju, a dobrim djelima pomažući bližnjima. Imajmo na umu da to svakog petka, stoljećima, čini cijela Crkva.
https://wordwall.net/hr/embed/8f07dd5a65bc494e91a38abbf1b7e0f8?themeId=1&templateId=38&footer=false&nofullscreen
https://wordwall.net/hr/embed/5fbbe4e7e6544aa1bde643b58a803ad5?themeId=2&templateId=35&footer=false&nofullscreen