GPiPR 2024./2025.
Kurikul 2024./2025.
Kriteriji za ocjenu iz vladanja
Školski razvojni plan 2024./2025.
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Projekt "Učenjem do poučavanja"
ŠKOSKI PROJEKTI
"Eko-patrola"
"Abeceda prevencije u OŠ Hvar"
"Razredni e-časopis"
Klikom na fotografiju možete pristupiti zanimljivom članku na temu mobitela i utjecaja kojeg imaju na djecu.
Upravo takvi roditelji, oni koji rade na sebi, konstantno se zapitkuju što još mogu učiniti, nastoje poboljšati svoje roditeljske vještine i ispravljati neizbježne pogreške, najuspješniji su roditelji koji će odgojiti dobre odrasle ljude.
Čemu služi tata?
„ Tata služi za sve. Da mu kažeš istinu, da ga maziš...“
„Ne znam jer tata stalno radi.“
Novija istraživanja ukazuju na važnost očeve uključenosti u brigu o djetetu od najranijih dana, kako za dobrobit i razvoj djeteta, tako i za dobrobit očeva i majki. Danas znamo kako otac i majka unose različitu kvalitetu u djetetov život i svatko od njih različito pridonosi razvoju djeteta. Očeva uključenost, osjetljivost za djetetove potrebe, potpora i poticaj daju jedinstven doprinos dugoročnoj dobrobiti djeteta. Do sredine sedamdesetih godina, na oca se gledalo kao na biološku nužnost te je minorizirana njegova uloga u socijalnom i emocionalnom razvoju djece, njegova uloga se prvenstveno gledala kroz utjecaj na majku. Desetljeća istraživanja bila su usmjerena na vezu majka-dijete koja se smatrala najbitnijom za djetetov život. Pojam koji se tada isticao je tzv. majčinska praksa koja je bit majčinstva, a podrazumijeva njegu, zaštitu i odgajanje djece. Zadaci koji pripadaju u majčinsku praksu jesu: mijenjanje pelena, kupanje, hranjenje, presvlačenje, uspavljivanje, bavljenje djetetom noću, igranje s djetetom, čitanje djetetu, nabava odjeće, predmeta i igračaka za dijete, vođenje u jaslice/vrtić, odlazak liječniku, vođenje djeteta u šetnju i na izlaske. 80 –tih godina prošlog stoljeća obiteljski kontekst se nepovratno mijenja, dolazi do sve veće pojave zaposlenosti majke, kao i veće pojave samohranih majki što navodi istraživače da majčinstvo i očinstvo počinju promatrati kao dva zasebna utjecaja na dijete. Započinje se istraživanjima koja u središte interesa stavljaju očinstvo i efekte očinstva, kako na dijete, tako i na psihičko funkcioniranje majki i očeva te širi obiteljski kontekst.
„Tata služi da mene ljubi s bockavom bradom.“
„Tata ne služi ničemu, mama mora sve raditi.“
Danas puno bolje nego prije razumijemo važnost i doprinos očeva djetetovoj dobrobiti i razvoju od najranijih dana do odrasle dobi . Prepoznato je da uloga oca daleko sveobuhvatnija od ‘partnera u igri’, ‘podrške majci’ ili ‘zastrašujućeg disciplinatora’, ‘dobavljača hrane i financijskih sredstava’. Znanstvenici navode kako nema recepta ‘ kako postati kvalitetan tata u 21. stoljeću’, ali neki važni sastojci su prepoznati. U literaturi se navode tri osnovne funkcije oca : 1. preuzimanje odgovornosti za brigu o djetetovim potrebama, uključujući tjelesne i zdravstvene (presvlačenje pelena, oblačenje, hranjenje, uspavljivanje, odlazak liječniku i sl.), 2. pristupačnost, dostupnost za emocionalno povezivanje, raspoloživost za kontakt, 3. uključenost (upletenost) u direktnu interakciju s djetetom (igranje, čitanje, izlasci). Pritom je posebno istaknuta sposobnost emocionalnog povezivanja, osjećaja bliskosti s vlastitim djetetom. Istraživanja sugeriraju kako je oca za poticanje osjećaja bliskosti, potrebno uključiti u kontakt s djetetom što prije – očevi koji su bili na porodu efikasniji su u stvaranju odnosa sa svojim djetetom i stvaraju jaču povezanost s djetetom, očevi koji su prva dva tjedna proveli s partnericom bolje su se povezali s djetetom. Za stvaranje emocionalne povezanosti izuzetno je važan kontakt kože na kožu, fizička blizina i dodir djeteta i oca. Aktivnu brigu o djetetu prate i fiziološke promjene kod očeva koje olakšavaju pokazivanje nježnosti i povezivanje s djetetom. Očevi koji se bave bebama se i sami bolje osjećaju. Ne samo da postaju kompetentni roditelj time što vježbaju roditeljstvo, već se osjećaju bolje, ispunjenije, sretnije i smirenije. Istraživanja pokazuju da očevi koji više ulažu u svoju ulogu (više se daju u svoje očinstvo) imaju bolje mentalno i tjelesno zdravlje. U kontaktu s djetetom očevi postaju kompetentni roditelji, osjećaju se bolje, ispunjenije, sretnije i smirenije.
„Tata služi da se igram s njim i još služi da ga jako puno volim.“
„Tata služi da sjedi i leži.“
Pritom npr. samo zajedničko gledanje televizije nije dovoljno, važna je kvaliteta tih interakcija. Dobri očevi se igraju s djetetom, još od kad je dijete sasvim malo, tako malo da se neće sjećati same igre već osjećaja povezanosti. Razgovaraju s djetetom o onome što dijete interesira, prate dijete u njegovim interesima. Usmjeravaju dijete u ispravno ponašanje i pritom iskreno vjeruju u dijete. Dostupni su djeci i kad su s njima usmjereni su na njih. I za kraj ono najvažnije dobri očevi vole provoditi vrijeme sa svojom djecom. Djeca uključenih očeva, istraživanja pokazuju, kako imaju viši IQ (razlike vidljive u 3. godini života), imaju kvalitetnije veze s drugom djecom, imaju bolje ocjene u školi te manje ponašajnih problema.
„Tata služi da divljamo u krevetu i mazimo se.“
„Tata služi za odmaranje, za spavanje i da ide na posao.“ Koliko će otac biti dobar otac svojoj djeci u mnogome ovisi o majci. Majka treba biti dovoljno mudra da ostavi dovoljno prostora da on bude otac. Majka treba prihvatiti kako dijete treba dva različita roditelja koji unose različite, ali jednako kvalitetne komponente, a ne majku i zamjenu za majku u vidu oca. Istraživanja pokazuju razlike u interakcijama očeva s djecom u usporedbi s majkama. Očevi se drugačije igraju s djecom, oni se igraju grublje, čime pomažu djeci da bolje kontroliraju svoje tijelo i emocije. Očevi su skloniji potaknuti dijete da prihvati rizik u igri, ali i u životu, što razvija zdravu ambiciju. Očevi u komunikaciji s djecom su manje skloni koristiti baby jezik i time potiču korištenje novih riječi i obogaćuju jezik djece. Očevi drugačije discipliniraju, oni su skloniji pravdi i logičnim posljedicama čime djecu pripremaju za realni svijet. Rana aktivna uključenost očeva u brigu o djetetu je dobra i za majke. Veća uključenost oca u brigu o djetetu i drugim obvezama u kućanstvu povezana je s nižom razinom roditeljskog stresa i depresije kod majki te stoga povećava vjerojatnost za razvoj sigurne privrženosti između majke i djeteta.
„Tata služi da pazi svoje dijete, da ga čuva i poštuje.“
„Služi da pomaže ženi i da skuplja novce na poslu.“
Danas svjedočimo kako očevi sami preuzimaju inicijativu, što je vidljivo i iz veće aktivne uključenosti u život djeteta, kako u obitelji, tako i u ustanovama koje dijete pohađa. Vidljiva je i sve veća uključenost očeva od sudjelovanja na porodu, preko sudjelovanja na roditeljskim sastancima i tematskim radionicama do uključivanja u različite programe podrške roditeljstvu.
I ove godine, kao i prethodnih, u našoj školi u razdoblju od 15. studenog do 15. prosinca, nizom aktivnosti, radionica i predavanja obilježen je Mjesec borbe protiv ovisnosti.
Mjesec borbe protiv ovisnosti obilježen je nizom radionica pod nazivom „Digitalna ovisnost“ kojem je prethodilo kratko istraživanje kroz anketu istog naziva. Radionice za učenike od 5. do 8. razreda održale su pedagoginja Jelka Bracanović i pripravnica Anita Tudor.
Cilj radionice bio je osvijestiti prekomjerno korištenje digitalnih tehnologija.
Struktura radionice
U uvodnom dijelu učenici su upoznati sa osnovnom terminologijom i povijesnim pregledom razvoja digitalnih sadržaja i uređaja.
U središnjem dijelu učenicima su prezentirani rezultati ankete te smo zajednički analizirali najbitnija područja vezana za korištenje Interneta, pametnih telefona i aplikacija. Utvrđeno je da učenici viših razreda naše škole prekomjerno koriste računalne igre, Instagram i YouTube, koji su pritom objasnili svoje razloge i načine korištenja istih.
Učenici petih i šestih razreda u radioničkom dijelu su iznosili i prezentirali prijedloge kako smanjiti korištenje pametnog telefona, igranje igrica, gledanje YouTube-a i slanje poruka. Bilo je mnoštvo zanimljivih i kreativnih prijedloga! J
Učenici sedmih i osmih razreda su kroz 'Parlaonicu' prodiskutirali o pozitivnim i negativnim stranama digitalnih tehnologija, koje su predstavnici grupa zatim prezentirali razredu. Na taj način vježbali su svoje komunikacijske vještine, kao i kritičko razmišljanje i sučeljavanje sa drugačijim stavovima.
Učenici su pokazali visok stupanj zainteresiranosti zbog aktualnosti teme. Uvažavajući rezultate ankete o korištenju digitalnih tehnologija, učenici su osvijestili negativne strane prekomjernog korištenja.
„Zaboravi na igrice barem dva do tri sata,
obuci kaput i zakorači u stvarni svijet kroz vrata!“
Pohvale i njihovo doziranje mnogim roditeljima zadaju glavobolje. Koliko je pohvala previše? Trebamo li češće pohvaliti dijete? Je li bitna kvantiteta ili kvaliteta?
Stručnjaci savjetuju roditeljima da ne obasipaju djecu nepotrebnim, često i neiskrenim pohvalama. Mnogo je važnije kvalitetno pohvaliti dijete, nego to činiti često. Dijete će izgraditi samopoštovanje samo ako je pohvala iskrena, promišljena i konkretna.
„Hvalimo ih za dobre ocjene, sportski rezultat, crtež… gotovo za sve što učine. Postajemo ovisnici kad je riječ o pohvalama. Otišli smo u drugu krajnost u usporedbi sa strogim roditeljima prije nekoliko desetljeća. Roditelji danas pretjeruju s pohvalama“, kaže za Webmd.com dr. Paul Donahue, obiteljski terapeut i autor knjige Od A do Ž: Vodič kroz odgoj sretne i samopouzdane djece.
Bombardirajući djecu pohvalama, roditelji misle da time grade njihovo samopouzdanje i samopoštovanje, no zapravo čine suprotno. Iako je svaka pohvala dobronamjerna, Donahue ističe da stavljanje djeteta na pijedestal može omesti njegov razvoj.
Djeca će se zbog previše pohvala, posebice ako su neiskrene, bojati pokušati naučiti nove stvari: omest će ih strah da u toj novoj aktivnosti možda neće biti uspješni kao u prethodnoj, što će ih zbaciti s trona na koji su ih pohvalama postavili njihovi roditelji. Zatim, stalno će tražiti odobrenje roditelja i iščekivati njihov vrijednosni sud.
No, stručnjaci upozoravaju roditelje da je izostanak pohvala jednako štetan kao i pretjerivanje. Djeca će misliti da nisu dovoljno dobra ili da vam nije stalo pa će se prestati truditi.
Koliko je onda pohvala optimalno? Stručnjaci ističu da osnovno pravilo kod pohvaljivanja treba biti kvaliteta a ne kvantiteta. Ako je pohvala iskrena, originalna i fokusirana na proces a ne na rezultat, možete pohvaliti dijete kad god učini nešto vrijedno pohvale.
Posebno je važno prepoznati nastojanje djeteta da pomiče granice, da se trudi kako bi postiglo cilj, kaže Donahue. Možda vaš sin nije najbolji nogometaš, ali svakodnevno trenira i jako se trudi, stoga pohvalite njegov trud bez obzira na to je li njegova momčad pobijedila ili izgubila.
O kojem god da je scenariju riječ, Donahue ističe da svaka pohvala treba biti proporcionalna uloženom trudu.
Nekoliko praktičnih savjeta:
Budite konkretni
Umjesto da kažete: „Dobar si nogometaš!“ recite: „Kako si snažno udario loptu, odličan si napadač!“ Uvijek je mnogo bolje biti konkretan: na taj ćete način pomoći djetetu da uvidi koje su njegove posebne vještine.
Budite iskreni
Pohvala bi uvijek trebala dolaziti iz srca, biti iskrena. Imajte na umu da djeca osjete kad ste neiskreni; ako vas pročitaju, najvjerojatnije ćete izgubiti njihovo povjerenje. Što je još gore, dijete će postati nesigurno jer će ubuduće sumnjati u vaše pozitivne komentare i bit će mu teško razlučiti kad je pohvala koja dolazi od vas iskrena a kad nije.
Potičite nove aktivnosti
Pohvalite dijete kad pokušava naučiti nešto novo – voziti bicikl, vezati cipele – i što se ne boji da će pogriješiti, kaže Donahue.
Ne pohvaljujte očito
Ne pretjerujte s pohvalama na račun djetetovih atributa poput: „Baš si pametan, lijep, zgodan, visok, bistar, talentiran, nadaren…“, kaže Donahue. U redu je ako se roditelji (ne zaboravimo bake i djedove!) s vremena na vrijeme prepuste tom malom užitku, no ako djecu stalno obasipate ovakvim pohvalama, one će s vremenom zvučati šuplje i izgubiti na važnosti.
Pohvalite ih kad mislite da zaslužuju pohvalu
Ako roditelj veli djetetu „Odličan posao!“ ili „Ajme, stvarno si se potrudio oko tog referata!“ kad to uistinu misli, dijete će uvidjeti da roditelji cijene njegov trud i rad. Također, time im dajete do znanja da prepoznajete kad se trude a kad im nešto nezasluženo padne s neba.
Fokusirajte se na proces, a ne na cilj
Dijete pohvalite zato što se trudi, a ne zato što je talentirano. „Bitan je proces, a ne rezultat“, ističe Donahue. Ne mogu sva djeca biti talentirani sportaši i glazbenici ili odlični učenici. No. djeca koja nauče učiti i raditi marljivo i ustraju u tome, razvila su posebne vještine.
Pitate se zna li Vaše dijete učiti i koliko je njegovo višesatno sjedenje uz knjigu zaista učinkovito?
Katkad već mali savjeti mogu taj posao učiniti lakšim. Donosimo 10 savjeta koje Vašem djetetu mogu olakšati učenje i poboljšati uspjeh u školi:
Nema koristi o zadaći početi razmišljati tek navečer. U stresu i kroz pritisak zbog vremena ne može se dobro učiti. Zato je najbolje da dijete odmah nakon škole napiše zadaću i nauči što treba.
Zajedno s djetetom napravite plan kako će učiti do testa. Napišite koliko će svaki dan naučiti i koliko mu je vremena potrebno da to postigne. Neposredno dan prije testa ne treba učiti, već samo ponavljati gradivo.
Pospremljeno i uredno radno mjesto će djetetu sigurno olakšati učenje jer će na taj način biti manje dekoncentrirano. Dobro je također da pazi na svoje knjige i bilježnice, drži ih urednima i pospremljenima jer će tako u svakom trenutku lako doći do potrebnog.
Pripazite da se dijete satima ne bavi istom temom. Ako se ne može pomaknuti s točke učeći neki predmet, pomoći će možda da tu knjigu zatvori i krene ponavljati nešto treće ili ode na igranje u park. Inače je najbolje započinjati učenje s laganijim i dražim predmetima. Na taj će način dijete imati osjećaj uspjeha i motiviranije je uhvatiti se u koštac sa stvarima koje mu baš i ne idu.
Ako dijete ne može zapamtiti primjerice riječi iz engleskog, pokušajte mu ih približiti usput svaki puta kad prođe pored njih. Za to na ljepljive papiriće napišite primjerice englesku riječ za hladnjak i nalijepite taj papirić na hladnjak ili na zrcalo, papuče, loptu… Pisanje sažetaka pa čak i šalabahtera može biti od velike pomoći da se gradivo zapamti. Takav sažetak se može zalijepiti iznad kreveta pa ga dijete može ponoviti navečer prije spavanja.
Kad dijete prijeđe određenu etapu plana i dostigne cilj učenja, pohvalite ga. Time dobiva priznanje da je uspjelo i povezuje školu i učenje s pozitivnim. To će imati puno više koristi nego da stalno gunđate da dijete nedovoljno uči.
Pobrinite se da dijete svakih 45 minuta napravi stanku od učenja. Bit će dovoljno i pet minuta na svježem zraku ili kratka igra s kućnim ljubimcem da se glava razbistri. Što je dijete manje, to bi razdoblja učenja trebala biti kraća, a stanke dulje. Važno je da se i dovoljno naspava kako bi se naučeno gradivo dobro pohranilo u mozgu.
Učenje nije uvijek jednako učinkovito. Većina ljudi se može koncentrirati prijepodne i poslijepodne, a rano ujutro ili rano poslijepodne je teže postići koncentraciju i sposobnost učenja je slabija. Zato razgovarajte s djetetom kad je najbolje da uči, a kada da koristi stanke.
Nagrade za postignut uspjeh mogu biti dobra motivacija za učenje. Možete dogovoriti lijep izlet, igračku koju si dijete odavno želi ili neki instrument. Kad postigne uspjeh, tada obavezno osigurajte obećano. Katkad je dovoljno da skuhate djetetu njegovo omiljeno jelo što može podići želju i dati mu energiju za učenje.
Zato neposredno poslije ručka ne treba planirati učenje, već se treba odmoriti. Pravilna i zdrava prehrana svakako može pozitivno utjecati na učenje. Znanstvenici su dokazali kako svježe voće, povrće, začinsko bilje, orašasto voće, namirnice od integralnog brašna i riba posebice dobro djeluju na metabolizam tvari u mozgu što pospješuje i funkcije mozga.
I na kraju mali slikovni podsjetnik svega navedenoga
Sretno s učenjem!
Djeci ne možete zabraniti internet, no možete poduzeti korake da budu zaštićeni dok se njime koriste.
10.Kontaktirajte nadležne institucije ► Kad se stvari otmu kontroli, primjerice saznate da je dijete nekom slalo svoje nage fotografije ili je nečije primalo, ne ustručavajte se slučaj prijaviti policiji ili pravobraniteljici za djecu. Njihov posao je da vam pomognu.
Pedagoginja škole: Pavla Jurić, prof.
Broj telefona: 021/717-392
RADNO VRIJEME:
Prijepodne Poslijepodne
8:00-14:00 13:30-19:30
KONZULTACIJE S RODITELJIMA:
Prijepodne Poslijepodne
Utorak 9:00-10:00 15:00-16:00
Četvrtak 9:00-10:00 15:00-16:00
„Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca.“
„Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dajte da vaše dijete odraste ako je njegova radost veća u uzimanju negoli u davanju.“
„Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi-od Boga.“
Siniša Glavašević
Klikom na sliku doznajte više o poremećaju dječje pažnje popraćene hiperaktivnošću.
Disleksija je specifična teškoća u učenju, koja se manifestira poteškoćama u čitanju, pisanju i razumijevanju teksta.
Nije vezana za dob, obrazovanje niti inteligenciju.
Oko 10% svjetske populacije je dislektično.
Roditelji, ako želite upropastiti svoje dijete:
1. Ispunite mu svaku želju i tada ćete ga odgojiti u uvjerenju da se sav svijet okreće oko njega.
2. Kad izgovori neku psovku ili prostu riječ, nasmijte mu se od srca pa će vaše dijete povjerovati da je veoma zabavno.
3. Nemojte mu nikada govoriti o moralu: „Ovo valja – ovo ne valja, ovo smiješ učiniti, ono ne smiješ. . . “ Ne govorite mu o dužnostima i obvezama prema društvu, Crkvi…
4. Uvijek pospremajte za njim i oslobodite ga svake obveze.
5. Svađajte se stalno pred njim pa se neće začuditi da se bilo što dogodi u obitelji.
6. Dajte mu novac kad ga god zatraži i neka ga troši koliko god hoće. Kad ste vi patili, neka se ne pati vaša maza!
7. Ispunite mu svaku želju kad se radi o jelu i piću.
8. Uvijek budite na njegovoj strani kada netko ukaže na njegovu grešku: nastavnik, profesor, vjeroučitelj, susjed… tada ćete ga odgojiti u uvjerenju da nikad ne može biti krivo.
9. Kad upadne u kakve neprilike, recite da ste vi krivi i tako ćete ga osloboditi svake odgovornosti.
Ako učinite 80% od navedenoga, budite zadovoljni, postigli ste vaš cilj. Upropastili ste svoje vlastito dijete!
Ovih nekoliko preporuka i savjeta roditeljima ako žele upropastiti svoje dijete, objavio je londonski Institut za pedagogiju i odgoj.