ŠKOLO LACKOVIĆA CROATE
Jutrom kad se probudim ja na školu pomislim
na lektire i zadatke, znanjem se ponosim
A u školi dani su kao sve iz bajke
crtam, pišem, glumim, o okolišu brinem se.
Školo Lackovića Croate
pjesmom slavim te
u srcu čuvam te.
Školo Lackovića Croate
i kada porastem
uvijek voljeti ću te.
Školo moja volim te.
U petak, 3. veljače, učenici osmog razreda obilježili su Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta u sklopu predavanja učitelja Miroslava Rabađije.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se svake godine 27. siječnja.
U višegodišnjem projektu učiteljice Elizabete Trepotec Marić i učitelja Miroslava Rabađije koji se već duže vrijeme bavi izučavanjem zločina počinjenih za vrijeme holokausta, učitelj Miroslav Rabađija održao je predavanje na istoimenu temu.
Cilj ovog projekta je osvijestiti učenike kako se takvo nešto ne bi više ponovilo te ih usmjeriti na razvoj čovječnosti i humanosti, posebno u vrijeme migracijskih kriza i velikog broja izbjeglica koje pristižu u Europu.
Ljudski život je najvrednije što čovjek može imati te sve napore moramo usmjeriti u tom smjeru.
Poseban cilj ovog projekta čini spoznaja o toleranciji i razumijevanju drugih naroda, rasa, vjera ali i općenito drugačijih ljudi koji se razlikuju od nas samih…
Na kraju ovog sata učenici su popunili anketu. Prikaz ankete sa rezultatima je sljedeći:
Do današnjeg dana o holokaustu sam znao/la:
a.ništa (3 učenika) b. jako malo (7 učenika) c. prilično (2 učenika) i d. puno (4 učenika)
O holokaustu sam saznao/la:
a. na satovima povijesti (12 učenika) b. na SRZ-u (1 učenik) c. iz medija (3 učenika) d. od roditelja
Današnje predavanje o holokaustu ocijenio/la bih ocjenom: 1 2 3 4 5 (16 učenika)
Želiš li produbiti svoje znanje o holokaustu? DA (6 učenika) NE (11 učenika)
Moj stav prema holokaustu:
Većina stvari koje su radili me zgrozila i ne bih želio da se ponovi.
Holokaust smatram nečim najgorim.
Mnogo je ljudi stradalo i to je jako žalosno. Nadam se da se to nikada neće ponoviti.
Ovo je nešto najstrašnije što sam ikada vidjela. Ne mogu zamisliti da ljudi mogu raditi takve zločine i ubijati i mučiti druge ljude. Jezivo!
Ne mogu zamisliti kako je bilo tim ljudima.
Bilo mi je prestrašno, na nekim dijelovima nisam mogla gledati.
Meni je to bilo najstresnije i najstrašnije predavanje koje sam ikada imala.
Tužno, ali mi je drago što sam vidjela puno toga.
Nešto najgore.
Užasno. Jadni ljudi koji su sudjelovali.
Nešto jako loše i u današnje vrijeme nedopustivo.
Neoprostivo i strašno…
Komentar održanog predavanja:
Dobro, poučno, tužno i okrutno.
Dobro. Puno strašnih detalja.
Svidjelo mi se, učitelj je sve objasnio.
Odlično i dirljivo.
Nije bilo niti malo dosadno.
Bila sam rastresena što su im sve radili.
Brutalno.
Strašno je to saznati ali je i potrebno da se ti zločini spriječe!
Mnogo sam naučila. Za vrijeme prezentacije sam bila začuđena i tužna.
Bilo je savršeno, nešto duže. Ne bi rado gledao nešto slično...
U petak, 3. veljače, učenici osmog razreda obilježili su Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta u sklopu predavanja učitelja Miroslava Rabađije.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se svake godine 27. siječnja.
U višegodišnjem projektu učiteljice Elizabete Trepotec Marić i učitelja Miroslava Rabađije koji se već duže vrijeme bavi izučavanjem zločina počinjenih za vrijeme holokausta, učitelj Miroslav Rabađija održao je predavanje na istoimenu temu.
Cilj ovog projekta je osvijestiti učenike kako se takvo nešto ne bi više ponovilo te ih usmjeriti na razvoj čovječnosti i humanosti, posebno u vrijeme migracijskih kriza i velikog broja izbjeglica koje pristižu u Europu.
Ljudski život je najvrednije što čovjek može imati te sve napore moramo usmjeriti u tom smjeru.
Poseban cilj ovog projekta čini spoznaja o toleranciji i razumijevanju drugih naroda, rasa, vjera ali i općenito drugačijih ljudi koji se razlikuju od nas samih…
Na kraju ovog sata učenici su popunili anketu. Prikaz ankete sa rezultatima je sljedeći:
Do današnjeg dana o holokaustu sam znao/la:
a.ništa (3 učenika) b. jako malo (7 učenika) c. prilično (2 učenika) i d. puno (4 učenika)
O holokaustu sam saznao/la:
a. na satovima povijesti (12 učenika) b. na SRZ-u (1 učenik) c. iz medija (3 učenika) d. od roditelja
Današnje predavanje o holokaustu ocijenio/la bih ocjenom: 1 2 3 4 5 (16 učenika)
Želiš li produbiti svoje znanje o holokaustu? DA (6 učenika) NE (11 učenika)
Moj stav prema holokaustu:
Većina stvari koje su radili me zgrozila i ne bih želio da se ponovi.
Holokaust smatram nečim najgorim.
Mnogo je ljudi stradalo i to je jako žalosno. Nadam se da se to nikada neće ponoviti.
Ovo je nešto najstrašnije što sam ikada vidjela. Ne mogu zamisliti da ljudi mogu raditi takve zločine i ubijati i mučiti druge ljude. Jezivo!
Ne mogu zamisliti kako je bilo tim ljudima.
Bilo mi je prestrašno, na nekim dijelovima nisam mogla gledati.
Meni je to bilo najstresnije i najstrašnije predavanje koje sam ikada imala.
Tužno, ali mi je drago što sam vidjela puno toga.
Nešto najgore.
Užasno. Jadni ljudi koji su sudjelovali.
Nešto jako loše i u današnje vrijeme nedopustivo.
Neoprostivo i strašno…
Komentar održanog predavanja:
Dobro, poučno, tužno i okrutno.
Dobro. Puno strašnih detalja.
Svidjelo mi se, učitelj je sve objasnio.
Odlično i dirljivo.
Nije bilo niti malo dosadno.
Bila sam rastresena što su im sve radili.
Brutalno.
Strašno je to saznati ali je i potrebno da se ti zločini spriječe!
Mnogo sam naučila. Za vrijeme prezentacije sam bila začuđena i tužna.
Bilo je savršeno, nešto duže. Ne bi rado gledao nešto slično...