ŠKOLO LACKOVIĆA CROATE
Jutrom kad se probudim ja na školu pomislim
na lektire i zadatke, znanjem se ponosim
A u školi dani su kao sve iz bajke
crtam, pišem, glumim, o okolišu brinem se.
Školo Lackovića Croate
pjesmom slavim te
u srcu čuvam te.
Školo Lackovića Croate
i kada porastem
uvijek voljeti ću te.
Školo moja volim te.
U subotu, 18. ožujka sudjelovali smo na 49. susretu literarnih družina pod nazivom "Preradovićev rođendan". Susret je održan u Grabrovnici, u rodnoj kući poznatog hrvatskog pjesnika Petra Preradovića. Našu su školu predstavljali učenici Karmen Miklić (7.r.), Ivan Miklić (7.r.) i Ena Mlakar (5.r.).
Osnovna škola Petra Preradovića Pitomača pripremila je kratak program kojim je prikazan život i rad Petra Preradovića te naglašeno njegovanje kulture i tradicije našega kraja. Nakon programa održan je i susret s književnicom Jasminkom Tihi-Stepanić.
Učenike je pripremala njihova mentorica, učiteljica hrvatskoga jezka Petra Šerbeđija.
Pod opširnije možete pročitati nekoliko crtica o životu i radu Petra Preradovića.
Petar Preradović rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. godine. Tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu počinje pisati svoje prve pjesme i to na njemačkom jeziku. U Milanu se 1840. godine upoznaje s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim koji će u njemu probuditi interes za hrvatsku kulturu i potaknuti ga da svoja djela piše na materinskom jeziku. Njegova prva tiskana pjesma Zora puca bit će dana objavljena je 1844. godine u prvom broju Zore dalmatinske. Iako je gotovo čitav život proveo izvan domovine, domovinu i materinski jezik veličao je u svojim djelima.
U povijesti hrvatske književnosti Petar Preradović ostao je upamćen kao jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih pisaca hrvatskoga romantizma. Umro je 1872. godine u austrijskom mjestu Fahrafeldu, a pokopan je u Beču.
Petar Preradović
Jezik roda moga
Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga!
Koliko se hvale puci
Svaki svojim tobož' slavnim;
Kad ih š njime divnim sravnim,
To su meni mrtvi zvuci;
Nijesu srcu sladost medna,
Nit su duhu krilna sila,
Niti bukte kroz sva bila
Ko što njeg'va rječca jedna!
U subotu, 18. ožujka sudjelovali smo na 49. susretu literarnih družina pod nazivom "Preradovićev rođendan". Susret je održan u Grabrovnici, u rodnoj kući poznatog hrvatskog pjesnika Petra Preradovića. Našu su školu predstavljali učenici Karmen Miklić (7.r.), Ivan Miklić (7.r.) i Ena Mlakar (5.r.).
Osnovna škola Petra Preradovića Pitomača pripremila je kratak program kojim je prikazan život i rad Petra Preradovića te naglašeno njegovanje kulture i tradicije našega kraja. Nakon programa održan je i susret s književnicom Jasminkom Tihi-Stepanić.
Učenike je pripremala njihova mentorica, učiteljica hrvatskoga jezka Petra Šerbeđija.
Pod opširnije možete pročitati nekoliko crtica o životu i radu Petra Preradovića.
Petar Preradović rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. godine. Tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu počinje pisati svoje prve pjesme i to na njemačkom jeziku. U Milanu se 1840. godine upoznaje s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim koji će u njemu probuditi interes za hrvatsku kulturu i potaknuti ga da svoja djela piše na materinskom jeziku. Njegova prva tiskana pjesma Zora puca bit će dana objavljena je 1844. godine u prvom broju Zore dalmatinske. Iako je gotovo čitav život proveo izvan domovine, domovinu i materinski jezik veličao je u svojim djelima.
U povijesti hrvatske književnosti Petar Preradović ostao je upamćen kao jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih pisaca hrvatskoga romantizma. Umro je 1872. godine u austrijskom mjestu Fahrafeldu, a pokopan je u Beču.
Petar Preradović
Jezik roda moga
Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga!
Koliko se hvale puci
Svaki svojim tobož' slavnim;
Kad ih š njime divnim sravnim,
To su meni mrtvi zvuci;
Nijesu srcu sladost medna,
Nit su duhu krilna sila,
Niti bukte kroz sva bila
Ko što njeg'va rječca jedna!