.png)
Tata koji je čitao novine promrmlja:
– Ma, što je dijete?
– Hoću li i ja morati čitati novine kad odrastem?
– Pa naravno.
– Zašto, tata?
Tata nije ništa čuo jer je nastavio čitati novine.
– Zašto tata? Želio bih znati!
– Aaa? Što zašto?
– Zašto ću i ja morati čitati novine kad budem velik?
– O, moj Bože, odrastao čovjek čita novine. Pa mora se biti u tijeku događanja!
– Što to znači biti u tijeku događanja, tata?
– O nebesa! Dijete, to ti je kao… orijentirati se… razumiješ li?
– Ne razumijem!
– O tome ćemo govoriti drugi put. Sad me napokon pusti da čitam.
– A zašto ti, tata, ne možeš čitati ako s tobom razgovaram?
– Jer mi to smeta, dijete. Govor uvijek smeta. Uopće treba što je manje moguće govoriti, zapamti to!
– Ali naš učitelj govori vrlo mnogo, tata!
– E sad mi je prekipilo. Dakako, on je učitelj. Učitelji smiju govoriti. Ali djeca moraju šutjeti, razumiješ li?
– Ali… ali kad u školi ne otvorim usta cijeli sat učitelj me ukori.
– Ma dosta već jednom! Hoću čitati! Ako nastaviš dalje s pitanjima bit ću zreo za ludnicu!
– Hoćeš li i tamo morati čitati novine?
– Ne! Ne! Ne! Gospode Bože! Pa tamo nema novina!
– A fino! Tada ću te tamo posjetiti i moći ću s tobom razgovarati, a da ti to ne smeta!
Nepoznat autor
