ŠKOLO LACKOVIĆA CROATE
Jutrom kad se probudim ja na školu pomislim
na lektire i zadatke, znanjem se ponosim
A u školi dani su kao sve iz bajke
crtam, pišem, glumim, o okolišu brinem se.
Školo Lackovića Croate
pjesmom slavim te
u srcu čuvam te.
Školo Lackovića Croate
i kada porastem
uvijek voljeti ću te.
Školo moja volim te.
Danas smo imali jedan neobičan i jakoooo zanimljiv susret na kojemu su uživali učenici razredne nastave, ali i učitelji. Okupili smo se u školskoj knjižnici kako bi malo čitali njihovu najdražu lektiru, Duricu, kad je odjednom prava Durica iskočila iz susjedne prostorije.
Durica ko Durica, za tren se sprijateljila s djecom i oni su s oduševljenjem odgovarali na njezina pitanja iz Prirode i društva, Hrvatskog jezika, Matematike, bontona i svi su htjeli impresionirati Duricu svojim znanjem.
U takvom veselom okruženju, vrijeme nam je proletjelo u hipu i kad je Durica razdijelila sve poklone, sjetila se kako je ona zapravo došla u knjižnicu da nađe svog prijatelja Bibija, ali njega nije bilo u našoj školi. Stoga se Durica požurila u drugu školu da ga potraži među nekim drugim učenicima.
Iako tužni što je Durica morala ići, učenicima će ovo ostati kao veseo i zabavan susret. Također se želimo i zahvaliti Durici što nas je posjetila i omogućila nam ovo druženje.