ŠKOLO LACKOVIĆA CROATE
Jutrom kad se probudim ja na školu pomislim
na lektire i zadatke, znanjem se ponosim
A u školi dani su kao sve iz bajke
crtam, pišem, glumim, o okolišu brinem se.
Školo Lackovića Croate
pjesmom slavim te
u srcu čuvam te.
Školo Lackovića Croate
i kada porastem
uvijek voljeti ću te.
Školo moja volim te.
Jesenji dan naziv je pjesme koju je Tea Dautanec, članica literarno-novinarske družine krasnoslovila uz Dan kruha. Teu smo zamislili kao jesenju vilu koja poziva Gospoda da pusti jesen u prirodu. (Gospode, čas je. Ljeto bješe dugo. Spusti sad sjenu na sunčane ure, a vjetre pusti da poljima jure…) Kako bismo Teu pretvorili u vilu, odlučili smo izraditi cvjetni vjenčić za kosu. To se jako svidjelo ostalim učenicama naše družine pa su si i one izradile vjenčiće. Vjenčiće od zimzelenog grmlja, plodova šipka i bijelih cvjetića radile smo tri školska sata. Pomažući jedna drugoj, učenice su izradile puno vjenčića. Svaki je vjenčić bio lijep i poseban na svoj način.
Učiteljica Kristina Domović