S tugom i boli okupili smo se danas u ovo rano jesenje vrijeme kako bismo se oprostili od naše drage Ankice. Tužna vijest o iznenadnoj smrti naše drage kolegice i prijateljice sve nas je potresla i duboko ražalostila.

Draga Ankica, samozatajno i nenametljivo 45 godina podučavala si generacije učenika Stajnice, Brinja, Gospića i Ličkog Osika. Bila si osoba od povjerenja s osjećajem za čovjeka, za pravdu, za poštenje. Svi lijepi trenutci zajedničkog rada u školi, ne mogu se zaboraviti. Oni su bili i ostaju zauvijek dio nas.

Tvoj životni put nije nimalo bio lak, od srednjoškolskog obrazovanja i studiranja u Zagrebu, brige o kući, majci, poljima, livadama, putovanjima; sva ta borba bila je snaga za dalje.

S koliko ljubavi si pričati znala o ovoj zemlji koja te danas prima u svoje naručje. Kako si samo voljela ove njive, žitna polja i bijele zime naše Like. Bila je to neraskidiva veza zemlje i tvojih vrijednih ruku koje su mirisale na dostojanstvo. Živjeti mirno, raditi pošteno, to je obilježilo tvoj život nadahnut ljubavlju.

Darivala si tu ljubav svojim najbližima, svojim učenicima, onima s kojima si dijelila zajedničke trenutke, a to se ne zaboravlja.

Kad si trebala uživati u umirovljeničkim danima, otišla si tiho i neprimjetno.

Draga Ankica, do novog susreta u vječnosti na Gospodinovim cvjetnim livadama, na kojima ćeš sigurno uzgajati neke nove biljke i životinje, šaljemo Ti naš posljednji ovozemaljski pozdrav!

Neka ti vječni počinak bude spokojan, kao što je tvoje življenje bilo čovječno!