Polovinom 1970-ih godina, relativno mala glazbena scena u Skoplju uzrokovala je čestu suradnju među budućim članovima sastava Leb i sol. Vlatko Stefanovski (gitara) i Bodan Arsovski (bas gitara) još u petom razredu osnovne škole sviraju zajedno u sastavu VIS Jegulje. Prvi zamjetniji rad njih dvojica imaju u jazz/rock skupini Breg, koju je predvodio Miki Petkovski (klavijature). Na bubnjevima je bio Garabet Tavitjan Garo, koji ubrzo odlazi na odsluženje vojnog roka, a Petkovski prelazi u sastav Smak i Breg prestaje sa djelovanjem.

U travnju 1977. godine prvi puta nastupaju izvan Makedonije, kada sviraju kao predgrupa Dragi Mlinarecu u Novom Sadu. Iste godine nastupaju na omladinskom festivalu u Subotici, gdje osvajaju nagradu i potpisuju ugovor sa diskografskom kućom PGP RTB. Krajem kolovoza kao predgrupa Bijelog dugmeta nastupaju na koncertu kod Hajdučke česme. Krajem godine sudjeluju na 'BOOM' festivalu u Novom Sadu, a koncertne verzije njihovih skladbi "Pod vodom" i "U senci", nalaze se na kompilaciji BOOM '77, koju 1978. godine objavljuje izdavačka kuća Suzy.

U rujnu 1977. godine objavljuju svoj prvijenac album Leb i sol, kojeg snimaju u studiju RTV Novi Sad. Album objavljuje izdavačka kuća PGP RTB, a producent na materijalu bio je Josip Boček. Josip Boček bio je bivši gitarista sastava Korni grupa, a Stefanovski je bio njegov obožavatelj tako da je suradnja nastavljena i na sljedećim albumima. Materijal na albumu je pod velikim utjecajem jazz i rock tema, a od devet skladbi čak šest su instrumentalne. Svi članovi sastava su autori skladbi, mada je Stefanovski najzaslužniji.

Leb i sol su prvenstveno bili koncertni sastav, kojima je nastup u živo služio za improvizacije i iskazivanje instrumentalne virtuoznosti, u kojima se nije prelazila granica dobrog ukusa.

Leb i sol postaju vrlo popularni sastav krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, a njihova prva dva albuma, na kojima se nalazi materijal dostupan za širu publiku, smatraju se najzaslužnijima za to. Iako su se svi članovi sastava pokazali kao izvrsni glazbenici, Vlatko Stefanovski dolazi do najjačeg izražaja kao iznimni virtouz na gitari. Časopis Džuboks 1978. godine prema glasanju čitatelja, proglašava ih sastavom godine.

Njihov četvrti studijski album pod nazivom Beskonačno izdaju 1981. godine, a objavljuje ga diskografska kuća PGP-RTB[5]. Zadržali su svoj stil, a glazbu su prilagodili triu. Na materijalu neke od značajnih skladbi su obrada stare makedonske pjesme "Zajdi", "Živa rana" od Vlatka Stefanovskog i od Bogdana Arsovskog "Skakavac". Nakon objavljivanja albuma sastav napušta bubnjar Garabet Tavitjan, a na njegovo mjesto iz 'YU grupe' dolazi Dragoljub Đuričić.

Leb i sol su svoj najveći uspjeh ostvarili sa instrumentalom tradicionalne makedonske pjesme "Jovano, Jovanke"