.Potaknut nagovorima svojih prijatelja Ličana i kolega radnika pristao je na okršaj, a dodatni motiv bila je i nagrada od pet stotina zlatnih maraka onomu koji bi pobijedio Webera u hrvanju. „Dugo sam se nećkao, ali moji sunarodnjaci još više navališe. Tada ja skidoh ličku kapu i radničku bluzu te se uputih između redova do pozornice“ izjavio je poslije.
Mnogo puta proputovao je svijetom dajući priredbe u teškoatletskim disciplinama – hrvanju i dizanju tereta, ali i lomljenju lonaca, natezanju sa zapregama. Porazio je najpoznatije hrvače svoga doba: Zavattu, Nikolova, Tiberija, Webera. Početkom 20. stoljeća kročio je na tlo SAD-a, i tamo započeo samostalnu karijeru. Nastupao je po raznim teškoatletskim natjecanjima, ali i davao samostalne „produkcije“, kako ih je nazivao.Ti su prvi nastupi bili kombinacija hrvanja slobodnim stilom i ulične borbe te scenske točke dokazivanja snage i izdržljivosti, uz određenu glazbenu potporu. Njegova krupna konstitucija i snaga koju je posjedovao u rukama omogućile su mu da tokom svojih nastupa s lakoćom kida lance, savija željezne štapove, lomi drvene grede, razbija kamen, dere debele špilove karata, ili pak drži ruke skupljene tako čvrsto da ih ni par konja nije mogao rastaviti. Postoji i fotografija na kojoj Marijan zubima drži u zraku bure od pedeset litara. Prstima je mogao sa lakoćom savijati željezni novac, ili primjerice dlanom zabijati čavle u dasku pa ih vaditi prstima.