Dani hrvatskog jezika
Ljubi svoj jezik iznad svega, za njeg živi, umiri za njega!
Biti Hrvat znači voljeti i cijeniti svoj jezik, ljubiti njegove dijalektizme, lokalizme, regionalizme. Govoreći hrvatski, dišemo i mislimo hrvatski i onda kad uđemo u veliku europsku obitelj pa naš jezik postane tek mala kap u slapu jezičnog bogatstva i različitosti.
Upravo iz tih razloga, učeći djecu koliko treba voljeti, njegovati i ljubiti svoj jezik, osmislila sam, u suradnji s kolegicom iz povijesti, Adrianom Piasevoli, projekt kojim smo obilježile Dane hrvatskog jezika (13- 17. ožujka, u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika).
Učenicima sam prije 14 dana izložila ideju te pitala za mišljenje i zanimanje. Obzirom da ove godine predajem sedmim i osmim razredima koji uče iz povijesti jezika i iz povijesti sve o borbi hrabrih hrvatskih muževa (kako ih nazva Šenoa) za samostalnost i ravnopravnost hrvatskog jezika, nije bilo teško pobuditi u njima zanimanje za drugačije sate hrvatskog jezika. Stoga, krenusmo u realizaciju.
Zadaci su bili podijeljeni prema interesnim skupinama. Jedni su istraživali i radili plakate o ilircima, prezentacije na računalu te se i sami se realizirali kao profesori hrvatskog jezika ponosno izlažući materijale koje su pronašli.
Obrađujući Preradovićevu pjesmu Jezik roda moga, uspoređujući je s Nazorovim sonetom Hrvatski jezik, zadala sam učenicima napisati pjesmu ili pjesmu u prozi na temu Pod jezikom dok te bude i glavom će tebe biti.
Učenici su na okruglom stolu čitali svoje pjesme čineći me ponosnom što im predajem hrvatski jer sam se ugodno iznenadila i oduševila sklopljenim rimama, slikovitim riječima kojima su iskazali poštovanje, ljubav i ponos svojim jezikom i domovinom.
Pod jezikom dok te bude i glavom će tebe biti
Od stoljeća sedmog
nismo ga imali
podstanari bili
u velikoj vili.
Vladali su nama,učili nas svašta,
al hrvatski su nam branili.
Sakcinski se trudio,
mnogi su ga bodrili
pa je 1843. hrvatskim u Saboru progovorio.
Od tada mučili se, mučili
veliki znoj potrošili
da hrvatski jezik potvrde uzvišeni.
Marin Ćaćić, 8.c
U projekt su se uključili i mladi glagoljaši koji su svoja razmišljanja o hrvatskom jeziku pretočili u lijepe simbole glagoljske azbuke uživajući u izradi i osmišljavanju plakata. Ponosno su isticali i transliterirali svoja imena napisana glagoljicom.
Projektu je pripomogla i školska knjižničarka koja je pripremila materijale i ukrasila jezični kutak u kojima su se isticali povijesni podaci o Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika te hrvatski pravopisni priručnici, temelji i predstavnici hrvatskih filoloških škola, rječnici. Informatički dio oko pripreme kviza znanja odradio je učitelj informatike.
Priređena je i izložba učeničkih bilježnica iz hrvatskog jezika.
Ispravljajući učeničke bilježnice, divim se urednosti, ljepoti rukopisa, kreativnosti i, nadasve, pismenosti pojedinih učenica i učenika. Željela sam pokazati njihove bilježnice i široj javnosti, učiteljima, učenicima kao poticaj da i drugi mogu imati lijepe, uredne, pravopisno točne školske bilježnice kojima se treba diviti i pokazivati ih. Treba isticati koliko je i dalje rukopis vrijedan pokazatelj naše osobnosti usprkos sve većoj uporabi računalnih programa kojima se nastoji zamijeniti i nadomjestiti rukopis.
Kruna projekta bila je prigodna svečanost Zahvala hrvatskom jeziku održana u petak 16. ožujka kojoj su nazočili učenici predmetne nastave, učitelji, ravnateljica, pedagoginja.
Nakon otvaranja manifestacije himnom, sedmoškolci i osmoškolci čitali su stihove Petra Preradovića, Vladimira Nazora, Augusta Šenoe i mnogih drugih hrvatskih otaca zaslužnih za promicanje hrvatskog jezika. Također su ponosno čitali i svoje zapise u kojima slave patriotizam, hrabrost, ljepotu i milozvučnost hrvatskog jezika.
Vrhunac je bio kviz znanja iz hrvatskog jezika i povijesti u kojem su sudjelovali sedmaši i osmaši pokazujući zavidno znanje iz povijesti hrvatskog jezika, književnosti te kulture i povijesti svoje domovine.
Na kraju, svi su za uspomenu dobili prigodne diplome koje sam im napravila kao podsjetnik na uspješno sudjelovanje u obilježavanju i promicanju hrvatskog jezika.
Reagiranje publike bilo je pozitivno i svi smo se složili da su učenici mnogo više naučili i uživali u ovakvim satima hrvatskog jezika koji je povezan sa satima povijesti nego da se frontalno, u učionici samo spomenuo taj važan nadnevak i dokument.
Renata Milković Domazet, prof. hrvatskog jezika
Sveta mjesta u Lici
Moja grupa (Marina Radošević, Gabriela Škulj, Klaudija Jerković, Ana-Marija Tomljenović, Nikola Hećimović, Jure Šop, Alen Biljan, Antonio Došen i Antonio Jurjević) i ja (Katarina Butković) smo odlučili istražiti i napraviti projekt o svetim mjestima u Lici.
Evo ovo su mjesta koje smo istražili:
Katedrala Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću
Kapela sv. Ivana Nepomuka u Gospiću
Crkva sv. Josipa na Ličkom Osiku
Crkva sv. Duha u Mušaluku
Crkva sv. Križa u Perušiću
Crkva sv. Roka u Perušiću
Ja ću vam sada reći nešto malo o ovim crkvama pa ako vam to bude zanimljivo i želite saznati više o njima možete posjetiti našu web stranicu http://lika-crkve.webs.com/ .
Katedrala Navještenja BDM je sagrađena 1783. godine. Na pročelju katedrale stoji spomen-ploča za poginule u bitci s Napoleonom Bonaparte kod Bilaja (možete vidjeti sliku spomen-ploče na našoj stranici). Poslje Domovinskog rata katedrala je obnovljena i posvećena.
Kapela sv. Ivana Nepomuka se nalazi na pravcu Kaniške ulice, također je obnovljena nakon Domovinskog rata. Nije velika te se rijetko kada održava misa u njoj.
Crkva sv. Josipa se nalazi na Starom Osiku, a sagrađena je 1842. godine. 24. 10. 2010. godine u crkvi sv. Josipa je blagoslovio biskup Mile Bogović novi oltar i krstionicu, te je poslje mise bio kulturno-umjetnički nastup. Župnik ove crkve je Luka Blažević.
Crkva sv. Duha je prva katolička crkva koju je sagradio pop Marko Mesić i odredio je da ga poslje smrti pokopaju u njoj, tako svjedoči latinski natpis koji stoji iznad vrata crkve (možete vidjeti natpis na našoj web stranici).
Crkva sv. Križa je sagrađena 1698. godine i nalazi na brdu podkraj turske kule. Za vladavinu Turaka crkvu sv. Križa su pretvorili u Džamiju, te ju je oslobodio pop Marko Mesić i onda je ona opet postala katolička crkva.
Crkva sv. Roka se nalazi u središtu Perušića, sagrađena je poslje crkve sv. Križa 1736. godine. Nakon rata obnovljena je 1999. godine, te ju je blagoslovio biskup Mile Bogović i dodatno uredio general Josip Vrkljan.
Nadam se da vam je ovo bilo zanimljivo!!!!!
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |