POSJET ŽIDOVSKOJ OPĆINI
Autor: Dragica Reljić, 26. 2. 2017.
Jedna od aktivnosti u sklopu projekta "Mi djeca EU kažemo..." je upoznavanje naših učenika s nacionalnim manjinama Splita. Mi smo izabrali dvije manjine, židovsku i makedonsku, a razmišljamo i o upoznavanju talijanske manjine. Jer manjine su naše bogatstvo. U Židovskoj općini koju smo posjetili 16. veljače 2017.g., dočekala nas je gospođa Ana Lebl. Gospođa Lebl je predsjednica Židovske općine u Splitu i ona je učenicima 8. i 7. razreda održala zanimljivo predavanje o položaju židovske manjine u Splitu u prošlosti i danas. Nakon predavanja učenici su postavili brojna pitanja pokazujući veliki interes za povijest židovskog naroda. Učenici su imali prilike saznati brojne zanimljivosti iz prošlosti rodnog grada kroz prošlostt židovske manjine. Primjerice, zašto se Get zove Get, koja je najpoznatija splitska knjižara, zašto u Splitu postoji adresa Obala lazareta, kako u Getu možemo prepoznati nekadašnje židovske kuće, gdje se nalazi staro židovsko groblje iz 16. stoljeća i zašto je ono prava turistička atrakcija... Učenici su, nažalost, imali priliku saznati i o mračnoj strani povijesti splitskih Židova. U vrijeme Holokausta stradala je i mala židovska zajednica u Splitu. Od ukupno 300 pripadnika židovskog naroda u našem gradu čak 120 njih ubijeno je u to vrijeme. Bilo je hrabrih Splićana koji su pomagali u njihovu spašavanju. Jedan od njih bio je liječnik na zaraznom odjelu splitske bolnice, dr. Mihovil Silobrčić. Tijekom Holokausta spasio je dvadeset ljudi skrivajući ih na zarazno odjelu. Republika Izrael dodijelila je gospodinu Mihovilu Silobrčiću titulu Pravednika među narodima. U prilogu možete pronaći članak učenice Tine Krstulović o posjetu naših učenika Židovskoj općini u Splitu.
Posjet učenika Osnovne škole „Manuš“ Židovskoj općini u Splitu
Dana 16.veljače 2017.g. učenici naše škole koji sudjeluju u projektu „We the kids of EU believe...“posjetili su u pratnji voditeljice projekta, učiteljice Dragice Reljić Židovsku općinu u našem gradu. Tamo nas je dočekala predstavnica židovske manjine u Spšlitu i bivša predsjednica Židovske općine, gđa Ana Lebl.
Židovi su kao nacionalna manjina na našim prostorima još od doba Rimskog Carstva. Zbog razlike u vjeri bili su okrivljeni za sve nepogode. Često su emigrirali u druge države, a sa sobom su nosili znanje i knjige, te male količine materijalnih dobara. Ovisno o različitim carevima razlikovao se odnos prema Židovima, bili su potrebni zbog raznolikog znanja starih jezika. I kršćani su progonili Židove. Židovi su bili prikazivani kao vragovi i niža bića zbog vjeroanja da su ubili Isusa Krista i da imaju preveliko bogatstvo. U vrijeme Drugog svjetskog rata antisemitizam bio je gori no prije i tada su se stvarale ideje da su problemi u društvu uzrokovali Židovi. Milijuni Židova su ubijani,kao da nisu ljudska bića,ali su preživjeli jer su imali dobro oružje protiv antisemitizma- EDUKACIJU.
U okviru ovog projekta iznosim vam pitanja koja su zanimala mlade Manušane.
Učenici: Vjeruju li Židovi u raj i pakao?
Gđa Lebl: „Vjerujemo da će duša dobre osobe poslije smrti imati vječan mir,ali duša zle osobe će zauvijek lutati.“
Učenici: Koji je najvažniji židovski blagdan?
Gđa Lebl: „Naši najvažniji blagdani su Šabat i Jom Kipur.“
Učenici: Što je košer hrana?
Gđa Lebl: „Postoji čista i nečista hrana tj.neke su vrste hrane zabranjene npr. mekušci i školjke.“
Učenici: Kada se obrezuju dječaci i je li to uopće obavezno?
Gđa Lebl: „Inače je obrezivanje obavezno,ali ovisi jesu li židovi po vjeri ili po nacionalnosti, dječaci se obrezuju 8 dana poslije rođenja. Neki ne žele obrezivati djecu zbog trauma iz Drugog svjetskog rata.“
Učenici: Što je Bar Micva?
Gđa Lebl: „Bar Micva je kad dječak postaje punopravan član zajednice sa 13 godina.Postoji Bat Micva kad djevojčice postanu punopravne članice sa 11 godina.“
Učenici: Čemu služi služi menora?
Gđa Lebl: „Menora je simbol židovstva, prije je bila uklesana u kamenu i to je najstariji židoski simbol.“
Učenici: Koliko ljudi dolazi na molitve?
Gđa Lebl: „Molitva nije određena datumima ali za blagdane dolazi 20 ili 30 ljudi što je zapravo velik odaziv jer je u Splitu otprilike 100 Židova po vjeri.“
Učenici: Razumijete li i znate li pričati na hebrejskom?
Gđa Lebl: „Hebrejski jezik rijetki znaju čitati i pisati, ni ja ne znam točno govoriti jer se prilagođavamo pa se molimo na hrvatskom, no znamo neke pjesme na hebrejskom pjevati.“
Učenici: Jeste li dalje od Izraela uspjeli održati običaje?
Gđa Lebl: „Od 19.st. mnogo je manje vjernika jer ulaze u miješane brakove, ali neki održavaju tradiciju kao i mi.“
Učenici: Jesu li Splićani pomagali Židovima tijekom Holokausta?
Gđa Lebl: „Jesu. To su bili Pravednici među narodima na koje su i narod i obitelji ponosni i mi smo im još uvijek zahvalni.Na različite su načine Splićani pomagali no najčešći način je bio krijumčarenje ljudi u Italiju gdje su bili sigurni ili davanje dokumenata za odlazak u BIH kao muslimani.“
Učenici: Kako su skrivali identitete i kako možemo prepoznati židovsko prezime od hrvatskog?
Gđa Lebl: „Većina je mijenjala prezime i stoga je teško raspoznati Židova od Hrvata.“
Učenici: Kako inače ljudi reagiraju kada vide vrata sinagoge vandalizirana ili nadgrobne ploče pomaknute?
Gđa Lebl: „Kod reakcija treba pametno postupiti. Reakcije ne smiju biti preburne treba se slučaj slikati i prijaviti policiji koja će riješiti slučaj. Vandaliziran se dio treba popraviti. Najvažnije je ostati smiren i pribrano misliti.“
Zaključak:
Zaključili smo da je Židovima bilo jako teško i da su im mnoga prava bila uskraćena, mnogo talenta okončano je nasilnom smrću. Njihova tužna prošlost se ne smije zaboraviti i treba joj se pristupati s najvećim poštovanjem.
Napisala učenica Tina Krstulović, 8.c
