O pripremama, obnovi statusa Škola bez nasilja i putovanju u Opatiju po priznanje
razgovarali smo sa Sandrom Đonlićem, učenikom naše škole

Sandro Đonlić, predstavnik učenika sedmih razreda, gđa Ivanka Luetić, predstavnica roditelja, zajedno s psihologinjom Ivankom Todorić kao koordinatoricom UNICEF-ovog projekta „Za sigurno i poticajno okruženje u školama“ bili su od 17. do 18. studenoga 2009. na 3. susretu Mreže škola bez nasilja u Opatiji gdje su dobili priznanje obnove statusa Škole bez nasilja. Na susretu je sudjelovalo 450 sudionika/ica iz više od 140 škola iz cijele Hrvatske. Središnja tema susreta Mreže Škola bez nasilja bila je unaprjeđivanje suradnje škole i roditelja u sprječavanju vršnjačkog zlostavljanja. Izlaganja, radionice, rasprave i dogovori usmjerene na ključne teme posvećeni su budućem razvoju programa, njegovoj održivosti i unaprjeđivanju postignutih rezultata. O tijeku, pripremama, obnovi statusa u Školi i dojmovima iz Opatije porazgovarali smo sa Sandrom.

Sudjelovao si u radu obnove statusa Škola bez nasilja. Koji zadaci su bili postavljeni pred članove učeničkog tima?

Učenici su se podijelili u dvije skupine. Neki su sudjelovali u grupi koja se bavila problemom elektroničkog nasilja, a neki su bili u dramskoj radionici. Oni koji su bili u dramskoj radionici smislili su nekoliko igrokaza s problemom na čijem smo rješenju kasnije svi radili.

Kako ste se, prema tvom mišljenju, snašli u obavljanju zadataka? Jeste li imali pomoć?

U obavljanju zadataka su nam pomogli studenti Rehabilitacijsko-edukacijskog fakulteta. Mislim da smo se vrlo dobro i uspješno snašli u obavljanju zadataka što su pokazali naši radovi koje smo prezentirali odraslima na skupu. Za sve prisutne smo izveli igrokaze koji su se bavili načinima rješavanja sukoba te im prezentirali plakate s radovima u grupi.

U par rečenica nam ispričaj kako je škola došla do obnove statusa Škola bez nasilja.

Već prije su određeni kriteriji po kojima će komisija UNICEF-a procijeniti opravdava li naša škola status škole bez nasilja, tj. je li reagiramo i kako reagiramo na svaku pojavu nasilja u školi. Vi znate da se u našoj školi posvećuje velika pažnja prevenciji nasilja i da sigurno nije bilo problema u obnovi statusa. UNICEF-ova komisija je bila u školi, članovi su razgovarali s djecom, roditeljima i učiteljima, vidjeli što sve radimo i tako smo nakon 3 godine obnovili status. 

Ima li kakvih znakova da smo obnovili status škola bez nasilja?

Uz veću ploču UNICEF-a koja se nalazi na ulazu u školu s natpisom ŠKOLA BEZ NASILJA, stavili smo i drugu manju s natpisom da smo obnovili status. To znači da ćemo nastaviti raditi na tome da u našoj školi bude što manje nasilja među djecom.

I na kraju, putovanje u Opatiju po priznanje. Što te se u trodnevnom programu posebno dojmilo? Bi li nešto izdvojio?

U trodnevnom programu sve mi je bilo odlično, a posebno bih izdvojio nova saznanja koja u današnje vrijeme najviše pogađaju djecu i mlade, ali također i nova poznanstva te druženje s djecom iz cijele Hrvatske.

Dea Pralija, 8.b   

Kasja Tičić, 8.b