I want to go home!
Dirljive su to riječi kojima je učenica Uliana Ziuzko završila svoju misao. Naime, upravo sam Ulianu i Romana, učenike osmog razreda pitala kako se osjećaju s obzirom da su nedavno došli iz ratom pogođene Ukrajine. Pojavila se u uredu socijalne pedagoginje gospođe Radoslović, njima nepoznata žena, ja, koja ih pita, kako ste i kako se osjećate u novoj sredini? Rekli su, doduše sramežljivo, kako im je ovdje lijepo, kako su lijepo prihvaćeni u razrednom odjelu. Posebno su imali potrebu zahvaliti svojoj razrednici, učiteljici Buić Andrić Jasni koja je, kako kažu, puno za njih učinila u svakom smislu. Razmišljam o njihovoj situaciji, petnaestogodišnjaci, iz daleke zemlje, ne poznaju jezik i pismo države u koju su došli. Iza sebe su ostavili sve što su poznavali, sva prijateljstva, možda i prve ljubavi...tko zna?
U svim nedaćama koje su ih zadesile, ipak su došli u sredinu koja ih prihvaća i pomaže im u što boljoj i bržoj prilagodbi. Osim Romana i Uliane, u našoj školi trenutno ima još 12 učenika iz Ukrajine, među njima je i vesela i radoznala Polina Kravčenko učenica 3. razreda PO Ližnjan, koja se izuzetno brzo prilagodila novonastaloj situaciji. Kako to izgleda u praksi, poslušajte na donjem linku.
Barbara Vižintin, mag. prim. edu.
