PREDMETNA NASTAVA
Svjetski dana mentalnoga zdravlja obilježava se 10. listopada. Čitav ovaj tjedan provodit će se niz aktivnosti s našim učenicima kako bismo osvijestili važnost brige o mentalnom zdravlju. Neke korisne savjete daje vam i naša psihologinja Danijela Kekez.
Zašto je važno mentalno zdravlje djece i mladih?
Osim školskih torbi, djeca i mladi na svojim leđima često nose i brojne nevidljive terete – brige, strahove, posljedice pritiska bilo školi ili obitelji, gubitke, bolesti, konfliktne razvode...
Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije svako peto dijete (20%) ima problem mentalnog zdravlja, a samo 20% njih dobiva adekvatnu stručnu pomoć.
Mentalno zdravlje je stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. Dio je općeg zdravlja i ne odnosi se samo na odsustvo bolesti.
Biti mentalno zdrav znači imati sposobnost uspješnoga djelovanja, što znači biti produktivan u aktivnostima, imati ispunjene odnose s ljudima, suočavati se s problemima i biti spreman na promjenu.
Kako prepoznati narušeno mentalno zdravlje?
Djeca i mladi tijekom odrastanja uče kako se koristiti svojim sposobnostima da bi uspješno rješavali životne izazove. Problemi mentalnog zdravlja ometaju to učenje i narušavaju odnose s vršnjacima, roditeljima i nastavnicima, otežavaju uspješno obavljanje školskih obveza te utječu na osjećaj zadovoljstva djeteta.
Bez obzira o kojim se problemima radilo, najčešće se mogu primijetiti neočekivane ili neuobičajene promjene u odnosima s roditeljima i vršnjacima.
To može uključivati:
Kada primijetimo probleme mentalnog zdravlja kod djece, važno je što prije reagirati, obavijestiti roditelje i zajednički potražiti pomoć.
Kako pružiti podršku?
Kako pomoći mladima da brinu o svom mentalnom zdravlju?
Poticati ih da se bave tjelesnom aktivnošću.
Poticati ih da potraže podršku u razgovoru s prijateljima i obitelji.
Poticati ih da razgovaraju o svojim osjećajima.
Dopustiti im da izraze svoje osjećaje (npr. da plaču kada im je teško).
Pokazivati svoje osjećaje i načine rješavanja problema.
Pomagati im da što samostalnije rješavaju svoje probleme.
Nastojati biti na raspolaganju, slušati kada oni žele pričati.
Osigurati vrijeme koje ćemo provesti s djecom baveći se aktivnostima koje vole.
Poticati ih da osvijeste svoje pozitivne strane, ono na što su ponosni i što im se sviđa kod sebe.
Poticati ih na druženje.
Omogućiti im slobodno vrijeme.
Poticati bavljenje hobijima, sportovima i aktivnostima u kojima uživaju.
Poticati ih na korištenje tehnika opuštanja.
Potaknuti ih da pomažu drugima jer pomažući drugima, osjećamo se bolje.
Pokazivati da ih prihvaćamo i volimo takve kakve jesu.
Pružiti roditeljsku podršku i razumijevanje kao i strukturu i granice.