Osnovna škola Marina Držića Dubrovnik

 Dan branitelja Dubrovnika svake godine obilježava se 6.12. na dan najjačega napada neprijatelja na sve crte obrane grada. Za sjećanje na dan, kada su hrabri branitelji obranili Dubrovnik, već se niz godina u svim osnovnim školama održava sat povijesti. Toga dana učenici, slušajući potresne priče branitelja, uče kako se voli i brani domovina.

   Ove su godine našu školu posjetila trojica sudionika obrane Vukovara u društvu domaćina, branitelja Dubrovnika.

Svi učenici Škole, okupljeni u športskoj dvorani, s pažnjom su pratili prezentaciju gospodina Stjepana Sušića koji je govorio o Vukovaru prije, u vrijeme i poslije rata. Naglasio je kako je već 24.8.1991. oštećen prvi tenk i oborena dva zrakoplova, a 14.10. počeo opći napad na Vukovar. Obrana je trajala tri mjeseca, a, po mišljenju branitelja, grad je pao jer je agresor bio daleko nadmoćniji.

Učenici su braniteljima postavljali pitanja pa se saznalo da su Vukovar branili brojni stranci, a jedan je branitelj ispričao kako je u jednom ratnom danu ranjen on i brat pa su oba završila u bolnici,a saznalo se, također, kako su vukovarska djeca dijelila sudbinu svojih sugrađana skrivena u skloništima i u strahu za svoj život.

Na kraju susreta, za uspomenu na ovaj dan, vukovarskim braniteljima uručen je simboličan poklon, rad članova Likovne radionice naše škole.

 Željeli smo slobodnu Hrvatsku   

Gospodin Stjepan Sušić, branitelj Vukovara, razgovarao je, nakon obraćanja svim učenicima škole, i s našim novinarima, članovima Novinarske skupine.

1. Jeste li živjeli u Vukovaru u to doba ili ste ga došli braniti?

Ja nisam rođen u Vukovaru, ali sam se doselio sa šest godina tako da smatram Vukovar svojim gradom. Ja osjećam Vukovar kao svoj rodni grad.

2. Zašto ste se izložili pogibelji?

Željeli smo slobodnu Hrvatsku, to nas je snažno motiviralo tako da smo moji prijatelji i ja htjeli pridonijeti da se taj san ostvari. Jednostavno smo bili na neki način prisiljeni da ostanemo tamo i obranimo svoj grad, svoje domove i svoje obitelji. Istjerani smo iz grada, ali smo uvijek znali da ćemo se njemu i vratiti.

3. Je li vam se dogodilo da je neki vaš susjed stao na suprotnu stranu?

Dogodilo se da su naši susjedi, koji su živjeli nekoliko kuća od moje, ratovali na strani Srba. Mislim da se ja ne bih trebao sramiti proći kraj njih, ipak bi njima trebalo biti teže.

4. Koje ste mjesto zauzimali u obrani Vukovara?

Mi smo bili organizirani po dijelovima grada. Organizirali smo se po tome kako je tko poznavao neki dio grada. Ja sam bio u dijelu grada koji se zove Sajmište u kojem se nalazila zloglasna Petrova gora, a to je dio naselja u kojem su živjeli doseljenici srpske nacionalnosti.

4. Što je bilo s djecom u Vukovaru?

O djeci, kao i svim civilima, brinuli smo mi branitelji. Smještali smo ih na sigurna mjesta skrbeći da imaju hrane i vode. Na kraju krajeva oni su nam bili motiv u obrani.

5. Jeste li bili u Vukovaru u vrijeme pada grada?

Bio sam do zadnjih dana obrane. Kada smo shvatili da će grad pasti, probali smo s probojem, pokušali izići iz grada, pronaći svoje obitelji. Krenuo sam i nisam uspio pa sam zarobljen i odveden u Mitrovicu.

6. Kako ste se spasili?

Razmijenili su nas na dubrovačkoj granici.

7.Gdje ste završili svoj ratni put?

Ratni put završio sam izlaskom iz logora. Moja je obitelj bila svugdje raseljena, mnogi su stradali. Htio sam ići dalje po ratištima, ali na kraju sam odustao i ostao s obitelji.

8. Živite li danas u Vukovaru?

Da, živimo moja obitelj i ja. Vratio sam se u Vukovar 1997., a moja žena 2000. godine.

9. Vraća li Vukovar dug svojim braniteljima?

Vukovar se u zadnje vrijeme dosta zaboravlja. Mislim da su branitelji sami rješavali svoje probleme i sami ih rješavaju, a država bi mogla i morala više pomoći. Mene osobno najviše boli što se Vukovar previše zaboravlja i zaboravljaju se ljudi koji su dali svoj život za njega.

10. Biste li opet učinili isto što i 1991. godine?

Mislim da bih.

                             Barbara Damić, Tihana Oreč, Tihana Miović, učenice 8.c razreda