Osnovna škola Mejaši

Podsjetimo se kako je uopće nastao i kako se svijetom proširio ovaj pokret.

Sve je počelo 2007. u Kanadi pričom Chucka McNeilla, učenika jedne kanadske škole. Chuckova mama bolovala je od karcinoma, a boja kojom se podržavaju oboljeli od te bolesti je ružičasta. Zato je jednoga dana Chuck, kako bi iskazao potporu svojoj majci, u školu došao odjeven u ružičastu majicu. Upravo zbog te boje majice našao se na meti nekih vršnjaka iz škole koji su ga počeli ozbiljno zlostavljati. No dvojica učenika škole Travis Price i David Shepherd vidjeli su kroz što Chuck prolazi i odlučili su ga nekako podržati. 

„Dan ružičastih majica počeo je prije deset godina. Bio sam u srednjoj školi kad sam uočio da jednog učenika devetog razreda zlostavljaju jer nosi ružičastu majicu. Moj prijatelj David Shepherd i ja shvatili smo da se nasilje u našoj školi već dugo odvija, a kako smo bili učenici završne godine, osjećali smo da je naša odgovornost učiniti nešto po tom pitanju. Otišli smo i pokupovali sve ružičasto što smo mogli naći i potakli druge učenike da sudjeluju. Više od 700 od 1000 ljudi u našoj školi, zajedno je nosilo ružičasto. Priča se brzo proširila našom malom provincijom, i prije nego smo se okrenuli, Dan ružičastih majica postao je jedan od najvećih pokreta borbe protiv nasilja u cijelom svijetu.“

I tako je mala priča postala velika priča koje se svake godine prisjećamo uz poruku kako nasilje treba zaustaviti jer ono nikada nije rješenje. No priča je to koja nam govori kako nikada nismo sami! 

Iako se može dogoditi da se bilo tko od nas osjeća potpuno samim u svojim tegobama, bez obzira radi li se o vršnjačkom nasilju ili bilo kojem drugom - malom ili velikom problemu - ne mora biti tako! Svakome je potreban netko i svako je od nas potreban nekome.

Osvrnemo li se oko sebe, vjerojatno ćemo naći nekoga toga nekoga koji će biti tu za nas i pomoći nam da prebrodimo teške trenutke. Razgovor je početak svih rješenja. Jako je važno, pogotovo u ova čudna vremena, nekome barem reći kako se osjećamo. Odmah je upola lakše. Pokušajte pa ćete se sami uvjeriti!

I ne moramo biti sami – jer možemo biti tu, jedni za druge. Možemo pronaći svoj mali krug velikih ljudi. Proći sve teškoće i zajedno na tmurnom nebu crtati dugu. A zadaća je svakoga od nas dati malo svoje boje drugima. S nekim razlogom smo svi drugačiji i jedino zajedno činimo dugu.