Osnovna škola Milna Brač

Škola u Milni službeno je počela s radom 1848./49. godine kao muška dvorazredna pučka škola u privatnoj zgradi obitelji Buzolić, u predjelu zvanom Pantera. Škola je u toj zgradi radila od 1848. do 1882. godine, a nakon toga preseljena je u susjednu zgradu, kuću obitelji Sfarčić, u kojoj se nastava izvodila do 1901. godine.

Prvu školsku godinu otpočeo je učitelj Josip Skarpa. Nastava je bila na talijanskom jeziku do 1890. godine, premda je dokumentima Kotarskog školskog vijeća od 29. travnja 1878. kao "naukovni" jezik uveden hrvatski.

Važnu ulogu u administrativnom i pedagoškom radu imalo je Mjesno školsko vijeće. Ono je bilo naredbodavac i nadzornik, a ravnajući učitelj imao je skromna ovlaštenja. Predsjednik Mjesnog školskog vijeća obično je bio župnik. Učitelji se nisu smjeli udaljiti iz mjesta bez odobrenja i pisane molbe podnesene Mjesnom školskom vijeću.

Dana 15. svibnja godine 1875. car Franjo Josip I. posjetio je Milnu i ispitivao učenike na talijanskom i hrvatskom jeziku.

Kada se govori o školi u Milni u tom vremenu, treba imati na umu da tada postoje dvije škole u dvije zasebne zgrade. To su muška dvorazredna i ženska jednorazredna škola smještena u maloj kućici u predjelu zvanom Žalo. Na mjestu nekadašnje ženske škole  sagrađena je godine 1901. nova školska zgrada, i to doprinosima Milnarana i crkvovinara, o čemu svjedoči spomen-ploča na pročelju školske zgrade. 

Godine 1934./35. spojene su muška i ženska škola u Državnu mješovitu šestorazrednu pučku školu, koja nosi naziv Prestolonasljednik Petar II. Prvim upraviteljem imenovan je Frano Trebotić.

Godine 1956./57. Narodni odbor Općine Brač školu je osnovao kao sedmorazrednu osnovnu školu.

Godine 1959./60. milnarskoj školi pripojeni su viši razredi osnovne škole iz Ložišća, a škola u Ložišću postaje njezina područna škola s nižim odjeljenima.

Godine 1965./66. Skupština Općine Brač donijela je Rješenje kojim se utvrđuje da na području Milne, Bobovišća i Ložišća djeluje osnovna škola Milna bez područnih odjeljenja što znači da, osim milnarske djece, školu pohađaju i učenici putnici iz Ložišća i Bobovišća.

Učenici su do 1964. godine pješačili 6 km. Iste godine nabavljen je kamion, a zatim autobus sa 16 sjedala, vlasništvo Poljoprivredne zadruge iz Ložišća.

Godine1960./61. škola je dobila ime Romana Marinovića.

Godine 1992./93. školi se ponovno vraća naziv Osnovna škola Milna.