Vrijeme je da se krene…

Multisensory learning u Sintri.

Portugal u srpnju.

Polazak 12. srpnja 2019. u 7,50 iz Zagreba.

Povratak 22. srpnja 2019. u 15,05 u Zagreb.

Sintra je grad u Portugalu, samo 30 km udaljen od Lisabona. Krajem 8. i početkom 9. st. osnovali su ga Mauri izgradivši utvrdu koja je danas samo romantična ruševina iznad grada. Ispod utvrde niknuo je srednjovjekovni grad. Godine 1995. Sintra je uvrštena na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine.

Hotel u kojem smo bili smješteni i u kojem su se održavala predavanja i radionice bio je izvan Sintre, u Colaresu.

Prva dva dana proveli smo upoznajući se i družeći u prekrasnom vrtu hotela. Predavanja i prezentacije održavali su se u sali dok su igre i radionice bile u vrtu. Bolje smo upoznali svoja osjetila i okolinu, izradili svoju mapu, pokušali složiti jednostavan obrok bez osjetila vida…Bilo nas je samo četvero.

Treći dan pridružila nam se još jedna grupa. Započeli smo s predstavljanjem država i škola, samih sebe, svojih očekivanja i motiva. Posebnu pažnju posvetili smo Gardnerovoj višestrukoj podjeli inteligencije i primjeni svih tipova inteligencije u pripremanju nastave. Predavanja su počinjala u 9 ujutro i trajala do 14 sati. Poslijepodne smo bili slobodni sami istraživati Sintru i okolicu. Na slikama se nalaze neke radionice te Maurska utvrda, Nacionalna palača i Palača Pena.

Četvrti smo dan naučili da nema lošeg vremena, samo neprikladne odjeće. Bavili smo se Učenjem na otvorenom (Outdoor Education) i pojmom Phenomenon based teaching. Od priručnih materijala izradili smo mapu Europe, posebno istaknuvši svatko svoju državu, unijeli smo prirodu u učionicu, iskušali novu metodu Learning Cafe Method. Slobodno vrijeme iskoristili smo za obilazak obližnjeg Cascaisa. Te smo se večeri ponovno sastali u vrtu hotela, zasadili svoj vrt i uživali u različitim okusima na interkulturnoj večeri.

Peti i šesti dan proveli smo u prirodi. Prvo smo posjetili Nacionalni park Sintra-Cascais, a zatim Quinta da Regaleira, Cabo da Roca i Boca do Inferno. Naravno da su nas i tamo čekali neki zadatci. Uglavnom su se odnosili na upotrebu svih osjetila.

Posljednji smo dan proveli radno. Cijelo je prijepodne padala sitna kiša, ali nije nas spriječila da radionice održimo u vrtu. Počeli smo s razgibavanjem, nastavili sa slikanjem, dramatizacijom, pisanjem dnevnika, a završili evaluacijom i podjelom potvrda/certifikata.

Mobilnosti Multisensory Learning prisustvovala su 24 sudionika iz 5 zemalja – Hrvatske, Litve, Poljske, Rumunjske i Finske. Uglavnom su to bili odgojitelji, učitelji razredne i predmetne nastave te srednjoškolski profesori, ali bilo je i ravnatelja te članova udruga za pomoć starijima. Službeni jezik bio je engleski, ali koristili smo sva moguća pomoćna sredstva – ruke, noge, povišene tonove i, naravno, mobitele.

Svima koji se dvoume prijaviti se ili ne na Erasmus+ projekte želim reći da se prijave bez straha. Bilo je ovo nevjerojatno iskustvo i nadam se da ću ga ponoviti.

Andreja Adžić