Amsterdam, tečaj „Drama techniques: developing self-expression, communication and social skills for all students“
 (18. 9. 2021. – 24. 9. 2021.)

Tečaj dramskih aktivnosti prilagođenih za rad u razredu pohađala sam zato što je podučavanje stranog jezika izuzetno plodno tlo za takav rad; naime, učenici takvim metodama savladavaju strani jezik prirodnije i lakše, a da ni ne spominjem koliko je zabavno pokrenuti tijelo u dramskoj igri. Dramska pedagogija je, osim toga, sve više razvijana i korištena zadnjih godina kao relativno nov trend u poučavanju, metoda koja je holistička i koja vidi tijelo i pokret kao „alat“ ravnopravan mozgu, što je suština teme našeg Erasmus+ projekta. Pokreni se, pa će se i um lakše pokrenuti!
Tečaj u Amsterdamu vodio je svestrano obrazovani voditelj koji je i sam u tom trenutku bio na doktorskom studiju iz dramskih umjetnosti u Amsterdamu. Metode i aktivnosti koje je prezentirao i sami smo prolazili i vježbali na satovima, što je bio apsolutni užitak. Neke su mi od njih odmah „upalile lampicu“ na koji bih ih način mogla upotrijebiti na nastavi, kao što je klasična dramska vježba „visoki i niski status“.

Riječ je o dramskoj vježbi u kojoj se grupa učenika / glumaca kreće prostorom bez riječi, svojim tijelom pokazujući da su osobe „višeg“ i „nižeg“ statusa. U radu s učenicima osmog razreda ovo sam  primijenila na učenje o vlastitoj samosvijesti; kako se krećemo kroz prostor i u kojem nam je položaju tijelo, glava, ruke ako se osjećamo samosvjesno (self confident) ili nesigurno (self conscious)? Što se dogodi ako smo nesigurni i sretnemo osobu koja je sigurna u sebe? Kako možemo raditi na svojoj sigurnosti, što nam pomaže u tome? U procesu učenja spoznaje se koliko je tijelo (i njegov govor) važno u našem svakodnevnom komuniciranju s ljudima i kako se može upravo pomoću njega pozitivno utjecati na vlastito mentalno zdravlje i podizanje samosvijesti. U kontekstu post-pandemijskog porasta problema mentalnog zdravlja, ovakva dramska vježba svakako ima svoje mjesto i to ne samo kao vježba učenja stranog jezika.

Još jedna dramska vježba koju sam naučila na tečaju u Amsterdamu i koja je primjenjiva za rad u razredu je Vožnja taksijem. U toj se  vježbi postave 4 stolca na kojima se učenici izmjenjuju u ulogama vozača, suvozača i dvoje putnika. Suvozačeva je uloga odglumiti neku emociju (obično to povežem s lekcijom o vokabularu emocija), koju putnici moraju prepoznati i imenovati i potom ga pitati što se dogodilo, što on objašnjava. Igra je dinamična, zabavna, razvija sposobnost prepoznavanja i imenovanja emocija kao i izražavanja izrazom lica i tijela, bez riječi, a potom i verbaliziranje i prepričavanje događaja.

Ovo su samo dva primjera od niza dramskih tehnika i aktivnosti koje smo radili na tečaju i koje primjenjujem u radu s mojim učenicima. Grupa u kojoj sam bila bila je sastavljena od učitelja vrlo različitih provenijencija i  interesa; učiteljica razredne nastave iz Maribora, dviju učiteljica iz srednje tehničke škole za djecu s posebnim potrebama iz Italije, dviju učiteljica iz umjetničke škole s Cipra, učitelja engleskog jezika porijeklom iz SAD-a, a trenutno zaposlenog u Kataru. Svako je Erasmus+ iskustvo izuzetno i neponovljivo upravo zbog mogućnosti povezivanja s kolegama iz različitih država, upoznavanja s različitim iskustvima i obrazovnim sustavima drugačijim od našega i – što je i smisao cijelog projekta – prenošenja ideja i otvaranja uma nečemu novome. To je ono zbog čega se kreiraju ovakvi projekti.

Naravno, iskustvo putovanja i upoznavanja novog grada i zemlje je sigurno jedna od velikih beneficija Erasmus+ projekta. Ovo je bio moj prvi, nadam se ne i zadnji posjet Amsterdamu, pa sam slobodno vrijeme nastojala iskoristiti maksimalno, obišavši 11 muzeja u 8 dana boravka. Amsterdam je divan grad, nevjerojatno bogat kulturnom ponudom u kojoj ima zaista za svakoga ponešto. Osim nezaobilaznog Rijskmuseuma i Muzeja Vincenta Van Gogha, izdvojila bih posjet kući Anne Frank, što mi je bila velika želja od djetinjstva. Hodati skučenim prostorom u kojemu je ona proboravila toliko dugo i gdje je nastalo njezino besmrtno djelo bio je uistinu poseban emocionalni doživljaj za me. Pa onda ulice/kanali, šarenilo i bujanje života na njima i osjećaj opuštene i tolerantne atmosfere gdje god da kreneš – to je za mene Amsterdam. Hvala, Erasmus+.

Jelena Magoš Kuten