Osnovna škola Petra Kružića Klis

Haiku četvrtaši

Zanimljivosti o haiku poeziji: - haiku u pravilu nema naslov

                                                    - ne podnosi kićenost i rimu

                                                    - sastoji se od tri stiha po 5, 7 i 5 slogova

                                                    - najčešće opisuje detalj iz prirode

                                                    - čita se dva puta zaredom

 

Učenice četvrtog razreda su se okušale u pisanju haiku pjesama.

 

Crvene boje

razigranih točkica

sreću donosi.

Magdalena Svalina

 

Duginih boja

cvjetnom livadom luta

šarenih krila.

Marieta Buliga

 

Jutarnji ples boja

na nebu zlatno sunce

kapljice kiše.

Dora Zelić

 

Kao sunce sja,

livadu uljepšava on,

žuta zvijezda.

Petra Perić

 

Pahuljast nježan,

nebom plovi, putuje.

Sunce zaklanja.

Mia Zelić

 

---

Glasujem

Glasujmo svi za cvijeće i proljeće.

Glasujmo svi za more,

glasujmo od jutra do zore,

glasujmo svi za vedar dan suncem obasjan.

 

Glasujmo zajedno svi

za pčelu u letu i ljubav u svijetu,

glasujmo gore – dolje

glasujmo do mile volje, tako je bolje.

 

Lijepo je glasovati

za ljubav i cvijet

ali je najljepše glasovati

za cijeli planet.

Karmen Šubašić 4.r.

 

---

Zemlja piše ljudima

Dragi ljudi, molim vas da ne bacate smeće po meni jer sam se razboljela. (Luka Ćaleta)                

Kihat ću i kašlajti pa ću vas tresti. (Karla Karan)                                                                                        

Nemojte biti dobri prema meni samo 22. travnja, nego svakog dana. (Vjeran Mudnić)                             

Ne bude li mene, neće biti ni vas, ni svih ljepota koje vas okružuju. Razmislite! (Marin Jankov)             

Vaša Zemlja koja vas voli i na kojoj vi živite... (Luka Ćaleta)                                                                        

Hvala na razumijevanju! (Edna Perić  )

 

---

Jesen u mom kraju

Jesen dolazi sa vjetrom. Ljuljaju se zajedno sve dok se jesen ne spusti i začara moj kraj. Svojom čarolijom jesen u voćnjaku voće rumeni. U šumi medvjeda škaklja i vjevericu mazi. A tek jesen na livadi: mravima gradi tepihe od lišća, a djeci osmijeh na lice stavlja. Jesen i ja  smo prijateljice . Naše prijateljstvo je mirisno i veselo .

Mare Odža 3.r.

 

---

Jesen u šumi                                                                       

U jesen u šumi je kao u bajci. Ježić se od sreće valja na svom   žutosmeđem mekanom i svilenom   krevetiću od lišća. Vjeverica kradom sakuplja žirove . Zečić je tužan što ptice selice odlaze. Pozdravlja ih dok odlazi u polje po slatke i ukusne mrkvice, a one veselo pjevuše na putu do juga. Šumske gljive ponose se svojim haljinicama. Veselim se jeseni i uživam u njenoj čaroliji.

Mare Odža 3.r.                                                  

 

---

Jesen

Jesen stiže u moj kraj,

Prehladit će se cijeli zavičaj.

Ptice selice idu na jug,

Put će biti naporan i dug.

Lišće pada s grana,

Pokraj njega prolijeće vrana.

Ljudi pale vatru vruću,

Da brzo zagriju kuću.

Brzo pada noć

Pa ja moram doma doć.

Aurelia Regner 3.r.

 

---

Jesenji kist

Mali ljetni list,

Obojio je jesenski kist.

Svugdje vlada tuga,

Al' na kraju kiše došla je duga.

Crvkuću tužno ptice

Što otišle su selice.

Sve više pada kiša

Uz zatvoren prozor tiša.

Jesenski list žut,

Obojio je cijeli put.

Petra Bačić 3.r.

 

---

Kasna  jesen

Kasna je jesen. Svaki dan padaju kiše i spuštaju se magle. Šareno lišće prekriva šumu. Posljednje lastavice kreću u toplije krajeve. Ježevi i vjeverice sakupljaju hranu i pripremaju ležaj za zimski san. Zečevi tuguju jer ne mogu naći hranu. Gavrani se smrzavaju. Vjetar raznosi lišće. Sve je hladnije i hladnije. Cijela se šuma priprema za zimski san.

Anđela Karan

            

---

Posljednji  list

        O, evo me na arišu. Ovdje je najnezgodnije jer me sva moja braća stišću. Blago onom tamo zadnjem listu i to baš na ovom hrastu. Ja neću odustati od svog sna da i ja budem zadnji list hrasta. Ali, gle, list na hrastu otpada! Ja sam poletio i stvorio se na njegovom mjestu. Bio sam zadnji i sretan!

Vjeran Mudnić Dujmina

 

---

Srebrna pjesma

Prska, lupka, šumi

kucka kišica,

zalijeva prolaznike

iz šale.

To je njena

hladna, mokra

srebrna pjesma.

Pjesmu slušaju namrgođeni prolaznici.

Anamarija Jelić 4.r.

 

---

Škola i jesen

Evo, počela je škola,

smjestila se ispod grana topola,

krenule su školske brige,

došle su nam nove knjige.

 

Jučer nam učiteljica reče

da se doma kruh ispeče,

možda pecivo koje,

kolače svake boje.

 

Sutra su kruha dani,

na stol putuju slanci slani,

pekmezi i dunje,

kutovi se stola pune.

 

Vjeroučitelj tu drži misu,

sve po Svetom pismu,

onda svi navale na hranu,

jer sva djeca imaju istu manu.

 

Cvita Grubišić 3.r

 

---

Lice moje majke

Lice moje majke je zlatno

kao zlatno sunce.

Ono je lijepo i toplo

kao malo srce.

 

Kada napravim nešto lijepo,

oči moje majke su suzne,

ali su i tada lijepe

kao bistra rijeka.

 

Usne moje majke

su crvene boje

kao trešnje u proljeće.

One su stvorene za poljupce

kada idem spati.

Paula Mrđen 3.r.

 

---

Ljubav je lijek

Kad me zaboli – mama je tu.
Ljubav mi daje, grli me i mazi.
Kad osjetim toplinu njenog zagrljaja ne treba mi ništa više.
Ljubav je predivna stvar.Srce njeno stvarno je veliko.
Volim ju najviše na svijetu. Kad mi je teško ona me podržava.
U životu je najljepša majčina ljubav.

Lorena Brčić 2.r.                                       

 

---

Mama

Majka moja mila

Anđeo je vjerni

Mlada i dobra je ona

A Edita se zove, ima zlatne snove.

Hana Perić 1.r.

 

---

Moja baka Anđelija

Kada vidim svoju baku,

Ubrzam na koraku.

I sve je kao san,

Ja joj kažem: Dobar dan!

 

Moja baka ručak radi,

Il u zemlju krumpire sadi.

Il na pašnjak vodi koze,

Il lomi za svinje grane loze.

 

Prepoznat ćeš moju baku,

Po koraku laku.

I po bijeloj kosi,

I po naočalama, što ih nosi.

 

Da bake na svijetu nije,

Nitko se ne smije.

Dobra je baka svaka,

Al' najbolja je moja baka.

Cvita Grubišić, 3.r.

 

---

Moja mama

Mamin dodir tako je mek

mojoj tuzi to je lijek.

Mamin pogled nježno mije

briga se svaka od njega skrije.

Moju mamu volim jako

to je bar lako.

Leon Vuka 2.r.

 

---

Mama

Postoji mama

Ona je dama.

Nikada ne spava

Od toga je boli glava.

Stalno nešto radi

Stalno nešto sadi.

Stalno nešto sprema

Nikad mira nema,

I stalno nešto mlije

K'o da vjetar vije.

Kada nešto muti

Na dobro mi sluti.

 Ante Barić 3.r.

 

---

I ja se ponosim sobom

Ponosim se sobom jer sam nečija prijateljica, jer su mi roditelji dobri, jer sam mamina i tatina kćer i jer sam nečija susjeda. Ponosim se jer imam brata i sestre. Ponosim se sobom jer se mogu igrati i jer idem u školu. Ponosna sam jer sam sebi lijepa i jer imam mnogo igračaka i prijatelja. Ponosna sam jer volim pomagati, dijeliti, razgovarati i činiti još mnogo lijepih stvari.

 Ja se baš jako  ponosim sobom.

Anđela Karan 3.r.

 

---

Moji prijatelji

Pravi prijatelj je onaj koji je uz tebe u dobru i u zlu, onaj koji te voli i podržava. Sve svoje prijatelje sam stekao uz pomoć malog trika. Sjednem na bicikl i provozam se oko parka. Pola svog vremena provodim s prijateljima u igri i smijehu. Moji prijatelji su najbolji na svijetu. U njihovom društvu se osjećam sretno i zadovoljno. Mislim da se i moji prijatelji osjećaju isto tako u društvu sa mnom. Meni je njihovo prijateljstvo vrlo važno. Bez prijatelja ne bi bilo ni smijeha, ni veselih glasova u parku i  na igralištu. Prijatelje ne stječemo lako, ali ih lako možemo izgubiti svojim lošim ponašanjem. Budimo svi prijatelji jer prijateljstvo čini svijet ljepšim.

Gabriel Andrić 3.r.

 

---

Ponosim se sobom

Ponosim se sobom jer puno volim i mogu maštati. Ponosna sam kada gledam svoju braću. Ponosna sam kada dresiram svog psa. Koliko samo truda i vremena potrošim na tu veliku bijelu loptu? Moj ponos vide svi oko mene: mama, tata, prijatelji, susjedi...Ponosim se svojom hrabrošću i dobrotom. Ponosim se dobrim ocjenama . Ponosim se svojim životom i ne bih ga mijenjala za nijedan drugi jer znam da je moj život divan takav kakav jest ...

Sara Firić 3.r.

 

---

Pravi prijatelj

Pravi prijatelj ja onaj koji te poštuje i ne odaje tvoje tajne. Pravi prijatelj je iskren i tu je uvijek za tebe. On je potpora za sve tvoje dobre odluke koje donosiš u životu pa i za one manje važne. On te nikada neće ostaviti na cjedilu i neće te ogovarati. Prijatelj ti je jako važna osoba. Kad ti je teško , pravi prijatelj ti pomogne. Prijatelje trebamo paziti i čuvati kako ne bi ostali  bez njih. Vjerujem da svatko od nas ima bar jednog ili više jako vrijednih prijatelja koji odgovaraju ovom opisu. Prijatelji su blago u životu. Kada se ustanem, prvo što osjećam je sreća jer znam da ću se i danas osjećati lijepo i sretno u društvu prijatelja.  Budimo prijatelji jer prijateljstvo je važno.

Mare Odža 3.r.

 

---

Prijateljstvo

Za mene je prijateljstvo kada mi prijatelj oprosti i kada mi pokaže pravi put.

Ana Pleština 1.r.

 

---

Slatkograd

Bio jednom jedan grad po imenu Slatkograd. Slatkograd je bio pun slatkiša i sladoleda, bombona i čokololada od jagoda. Tamo gdje god kreneš uzmeš bombon, čokoladu od jagoda ili sladoled. Nikad nisi ostao bez slatkiša. Ljudi su bili sretni jer im je i odjeća bila slatka. Slatkograd je vrlo zanimljiv. Ako želite pridružite mi se.

Lara Bubić 2.r.

 

---

Sretna pjesma o igrama

Ima raznih igara na svijetu.

Igrati se može svuda:

u školi, na tepihu, u igraonici.

Igre kriju punu šaku sreće

i  vreću smijeha.

Igračke mogu biti:

lopte, lutke, lastik

ili običan cvijet.

Netko se igra sa bracom i sekom,

netko sa bakom i djedom.

Netko se igra sa mamom i tatom,

a netko je posve sam.

Najbolja je igra s prijateljima

kad se smiješ

 i pucaš kao

kokica od sreće.

Mare Odža 3.r.

 

---

Ana i Hana

Ana je Ana. Hana je Hana.

Ali mnogi kada učiteljica prozove Anu pomisle da je prozvala Hanu.

To je zbrkano, ali i zabavno.

Hana Perić 1.r.

 

---

Naša škola

Naša je škola

ljubavi puna.

Ona je lijepa

kao cvijet.

Svaki dan

u njoj otkrivam

novi svijet.

Gabriel Andrić 3.r.

 

---

U drugom razredu

             Na početku drugog razreda sam se veselila ponovnom susretu s prijateljima. Naučili smo množenje  i dijeljenje do sto, rimske brojke, računanje sa zagradama i bez njih. Išli smo gledati Bijele kočije i na sportske igre Bađana. Najljepše mi je bilo kada smo posjetili tvrđavu u našem Klisu i probali zdravu hranu i smutije u Stella Croatica. Najdraže igre u školi su mi bile kukale, nogomet i odbojka. Obožavam kada učiteljica zada da pišemo sastavak. Mislim da je drugi razred bio zabavan i zaigran.

Ana Juričin 2.r.

 

---

U školi                                                     

Iako je škola ozbiljna stvar,

ona ima i veliku čar.

U njoj se svatko zna

i rađa se mnogo simpatija.

Vrijedno uči, piši i briši

takav je školski svijet.

Svaki se učenik trudi koliko može

baš kao i  pčela kad ode na cvijet.

Mare Odža 3.r.

 

---

Moja  domovina

Moja domovina je za mene nezamjenjivo blago. ( Lara Rađa )

Hrvatska je za mene ljubav. ( Matea Munitić )

Ona je moje srce. ( Marko Kerum )

Sretan sam što ovdje živim. ( Roko Galić )

Ona mi je puno važna i daje mi sve što mi treba. ( Viktorija Kožić )

Draga domovino, ti si moj dom. Uvijek ću se oslanjati na te. ( Lucija Kožić )

Učenici 2.r.

 

---

Neka se nikad ne ponovi

Moja mama je bila mala kada je u Hrvatskoj započeo Domovinski rat. Rođena je u Zagrebu, a on nije bio puno pogođen ratom. Sjeća se uzbuna i trčanja u skloništa kada je Zagreb bio prvi put granatiran. U to vrijeme u njen grad je dolazilo mnogo ljudi koji su bježali od rata. Mnogi su ostali bez svojih domova i svojih najmilijih. Srećom ,iz moje obitelji nitko nije nastradao. I danas se vide posljedice rata i svega tužnoga što je ostavio iza sebe. Nadam se da se više nikada i nigdje neće ponoviti.

Ivana Batalić, 3.r.

 

---

Priča o domovinskom ratu

Moja mama je živjela blizu vojne luke Lora u Splitu. Početkom rata vojnici JNA-e koji su bili u Lori često su pucali po okolnim zgradama. Jedne noći su počeli pucati, a moja mama i njena obitelj su od straha legli na pod. Kada su prestali pucati, pobjegli su u sklonište koje se nalazilo u podrumu zgrade. Tek  kada je svanulo jutro mogli su izaći iz skloništa i vratiti se u svoj stan. Kako im je stan bio na 14. katu dva metka su im probila prozore i zabila se u zid i ormar. Mama mi se puno bojala, a moja baka i danas čuva negdje te metke.

 Marin Pleština, 3. r.

 

---

Voljeni grade

                                                                 

Voljeni grade,

Uvijek živi u slobodi

Krasan li si!

O, hrabri grade!

Vječno slavan budi,

Ali svoju žrtvu ne zaboravi.

Rasti zauvijek u našim srcima.

     

Božidar Zovko 3. r.

 

---

Osmijeh

Kada se nasmiješ tvoje lice će zasjati
jer će ga osmijeh obasjati.

Osmijeh ima svatko,
a pokazati ga je tako lako.

Nemoj ga nikada skrivati,
ljude ćeš njime smirivati.

 Lorena Brčić 2.r.      

                        

---

Zaljubljeni brod

          Jednog jutra na Hvaru se pročula priča o jednom zaljubljenom brodu. Brod sa stotinu ljudi skrenuo je za crvenim gliserom. Vozeći tamo – ovamo, zavrzlami nikad kraja. Ljudima su šeširi letjeli na sve strane. Ipak su bili sretni jer je brod bio blizu svoje ljubavi.

Edna Perić 2.r.