Osnovna škola Petra Kružića Klis

Oproštaj fine jeseni           

Kad vidim vrapce

male ispod streha,

i snuždene glavice

ocvalih lijeha,

gladna grla

malih ptica,

prestraših se njenog

ledena lica.

Nije moguće da ih

je tek obojio kist,

odmah je dršćuć

pao svaki list,

pljusne ledena,

ledena kiša,

sve listove do

čela ošiša.

Oblaci i sunce za

mjesto se tuku,

stabla šareno

ruho svuku,

kad vjetar otpuhne

list zanesen,

ne plačite,

ode fina jesen.

Cvita Grubišić 3.r.

U sumrak

Tamni, mračni sumrak.

Sunce umire, bude se sjene.

Noćni svijet ustaje, živi...

Na putu starom, s trnjem sa strane,

nikoga nema, nitko se ne čuje.

Pjev cvrčka zamire...

Mladunci se skrivaju, a njihove ih majke štite

od noći koja vreba.

Borove iglice mirišu...

Nema jutarnjeg povjetarca,

kad žamor zamre u tišini noći

koja je tako tiha, tako glasna.

Smiri se voda

ribe zaspu na dnu.

Trava se više ne zeleni,

u tamni, mračni sumrak.

Dora Rađa 7.r.

Sreća je upoznati svoju zvijezdu

Gledam u nebo. Zar je naša zvijezda i taj nebeski svod toliko udaljen? Možda te naše zvijezde i ta crna svila kriju jedan drugi svijet, drugačiji od ovoga svijeta, ljude koji su drugačiji od naših ljudi. Upoznati svoju zvijezdu smiju samo oni koji to istinski žele. Ja to želim, ponekad. Ponekad moje misli odlutaju pred vrata nebeskoga svoda i čekam, ali se ništa ne događa. Svi smo bar jedanput u djetinjstvu pomislili o tom čarobnom nebeskom svodu, ali kako odrastamo gubimo nadu i vjeru da ćemo ih ikada upoznati. Djeca jedva čekaju odrasti i dodirnuti tu malu zvijezdu koja će im promijeniti život u potpunosti. Dok čekaju taj trenutak, izgube nadu i odu putem kojim su ljudi prije njih otišli jer nisu mogli dočekati taj trenutak. Trenutak da im se ta krijesnica nasmiješi i pošalje pozivnicu do zvijezda. Samo zatvori oči. Sve što trebaš za put do nebeskoga svoda jesu volja i mašta. Imam samo jedno pitanje namijenjeno za svoju zvijezdu koja gore sjaji za mene: „Gledam li upravo u sebe, pričam li o svojoj budućnosti?

 Anđela Jurević 6.r.

Tri sestrice

Jedna mi plovidbu vodi,

druga hridima dovede,

treća galebove privuče.

Prva me k moru zove,

druga mi ulov čuva,

treća mi sriću donosi.

Bura, barka, mriža.

Mislav Sarić 7.r.

Škola i jesen

Evo, počela je škola,

smjestila se ispod grana topola,

krenule su školske brige,

došle su nam nove knjige.

Jučer nam učiteljica reče

da se doma kruh ispeče,

možda pecivo koje,

kolače svake boje.

Sutra su kruha dani,

na stol putuju slanci slani,

pekmezi i dunje,

kutovi se stola pune.

Vjeroučitelj tu drži misu,

sve po Svetom pismu,

onda svi navale na hranu,

jer sva djeca imaju istu manu.

Cvita Grubišić 3.r.

Plodovi zemlje

Jesen je stigla

svima nam je namigla,

sada sadi sadnice,

velike i male trajnice.

Uskoro evo: žutih krušaka,

koje su dospjele i do medvjeđih njušaka,

rumenih jabuka, ljubičastih šljiva,

grožđa što po trsu pliva.

Zato: berite ih što brže,

dok se na suncu ne sprže,

dok ih ne pojedu bube,

jer voće je dobro za zube.

Cvita Grubišić 3.r.

Od zrna do kruha

Od zrna do kruha,

Prvo ide zrno u polja suha,

Ostaje preko zime duge,

Do ljetne zlatne pruge.

Kombajn stiže,

Pa pšenica u traktor gmiže,

Traktor u mlin ode.

Pekaru ide kada brašno posta,

Vozi se kamionom preko mosta,

Miješa se sa soli, vodom i kvascem,

Onda postane pogačom ili slancem.

Tad se oblikuje i miješka,

Ode u pećnicu zlatnog smješka,

Tako će se peći cijele noći

I do našeg stola doći.

Cvita Grubišić 3.r.

Jesen

Stigla jesen,

a na ulici peku kesten.

Uzela je svoj šareni kist

i u žuto obojila list.

Kada padne jesenska kiša,

listove s grana šiša.

U srce se uvuče tuga

a vani nastaje duga.

Ptice u jato stale

i na jug otputovale.

Naš mali školski put,

postao je žut.

Manuela Melvan 3.r.

Jesen

Mali ljetni list,

Obojio je jesenski kist.

Svugdje vlada tuga,

Al' na kraju kiše došla je duga.

Crvkuću tužno ptice

Što otišle su selice.

Sve više pada kiša

Uz zatvoren prozor tiša.

Jesenski list žut,

Obojio je cijeli put.

Petra Bačić 3.r.

Jesen

Jesen stiže u moj kraj,

Prehladit će se cijeli zavičaj.

Ptice selice idu na jug,

Put će biti naporan i dug.

Lišće pada s grana,

Pokraj njega prolijeće vrana.

Ljudi pale vatru vruću,

Da brzo zagriju kuću.

Brzo pada noć

Pa ja moram doma doć.

Aurelia Regner 3.r.

Pjesma o slovu B

Slovo B pišem

u pisanku iz tri poteza.

Ono je na prvom mjestu

u riječi BOR.

Kad izgovorim ROBOT

onda je glas u sredini,

u abecedi se nalazi

drugo po redu.

B je bucmasto slovo

jer ima dva trbuščića.

Slovo B leti u balonu

i plovi morem u BRODU.

Natalia Pandžić 1.r.

Mama

Postoji mama

Ona je dama.

Nikada ne spava

Od toga je boli glava.

Stalno nešto radi

Stalno nešto sadi.

Stalno nešto sprema

Nikad mira nema,

I stalno nešto mlije

K'o da vjetar vije.

Kada nešto muti

Na dobro mi sluti.

Ante Barić 3.r.