U Ratnoj bolnici koja je oformljena u neposrednom zaleđu ratne fronte za istočno bojište zbrinjavali su se ranjeni hrvatski branitelji, civilne žrtve kao i  konvoji  stradalnika  iz Vukovarske bolnice. Uz to što je škola poslužila u svrhu ratne bolnice, u njoj je organiziran uz pomoć Mikanovčanki i Mikanovčana prihvat ranjenika, tehnička podrška u smislu pripreme hrane, pranja posteljine i održavanje sustava za grijanje i čistoću, a značajnu pomoć pružali su i djelatnice Škole ( Manda Kovandžić,pok, Anica Tomasović,pok., Katica Težak,pok., Ana Kajtar,pok., Marija Bobetić,pok., Anica Barić,pok., Marica Težak,pok., Ruža Sombolac, Celija Marić, Anđa Kajinić, Đurđa Bagarić, Tomislava Gašparović, Ana Bunjevac, Slavica Čurdinjaković, Nada Novoselić, Nada Lebo). Djelatnici škole dobili su radnu obvezu i radili na poslovima medicinskih sestara, kuharica, pralja i spremačica. Jedan dio učitelja uključen je u rad Kriznog  stožera (Antun Ferić, Ante Bobetić,pok., Luka Kašikić,pok., Zdravko Čabrajac,pok.),a  kasnije i u rad Crvenog križa. Majstor Stanko Kamber i pokojni domar Mato Vuksanović bili su zaduženi za rad bolnice i zaštitu. U Ratnoj bolnici oformljen je odjel kirurgije, interni odjel, pulmologija i ginekologija, a uz njih i ostali bolnički odjeli. Tijekom najžešćih napada na istočnu Slavoniju, u Mikanovačkoj školi rođeno je preko 300 novorođenčadi. Čast da otkriju spomen ploču Ratne bolnice pripala je upravo Ivoni Drljo i Ivanu Sudariću koji su udahnuli prvi dah života upravo u Ratnoj bolnici.
Mikanovci su tijekom Domovinskog rata pružili pomoć i sigurnost doma brojnim prognanicima  koji su morali napustiti svoja ognjišta pred razaranjima i granatiranjem postrojbi JNA i srbočetničkih paravojnih formacija. Gotovo svaka kuća širom je otvorila svoja vrata i prigrlila, utješila  i udomila neku obitelj iz Nuštra, Marinaca, Tordinaca, Antina, Nijemaca, Iloka, Šarengrada, Bapske,  Vinkovaca, Vukovara………
Danas, nakon 30 godina s pijetetom se sjećamo svih onih kojih danas nema među nama i zahvaljujemo im od srca na dobročinstvima koja su činili iz svojih osobnih uvjerenja, humanosti i ljudskog dostojanstva za nepoznate ljude koji su bili u potrebi. Pokazali su i demonstrirali domoljublje i humanost.
 Neka im je vječna slava i hvala!
Nakon svečanog otkrivanja Spomen ploče uslijedila je premijera dokumentarnog filma Ratna bolnica Stari Mikanovci. Film je snimljen na inicijativu Općine Stari Mikanovci u organizaciji Umjetničke udruge ASSER SAVUS, scenarij je napisao Hrvoje Juraj Bićanić, a režiju potpisuje Darko Bušnja.
Dokumentarni film o ratnoj bolnici prati sjećanja sudionika koji su osmislili izmještanje Vinkovačke bolnice na sigurniju lokaciju: liječnika, medicinskog osoblja kao i djelatnika škole koji su tijekom vremena od 16. rujna 1991. do 30. svibnja 1992. godine svakodnevno brinuli za ranjenike i stradalnike u vrijeme najintenzivnijih ratnih razaranja. U filmu je iskorišten i znatan broj videozapisa i foto-dokumentarnog materijala i uz pomoć scenariste Bićanića, Darko Bušnja je napravio jedan impresivan, emocijama nabijen, dojmljiv i zanimljiv dokumentarac.
 Ovaj film je omaž  svim Mikanovčankama  i Mikanovčanima  koji su dali sebe  i velikoj žrtvi i  doprinosu svakog ponaosob u ratu koji nam je nametnut. 
Priznanje od državnih  institucija  nikada nije dobiveno  niti javno izrečeno, a u prilog tome govori činjenica da se na svečanoj premijeri nitko od uvaženih političara nije pojavio, nego je poslao svog izaslanika.
Mikanovci su Prkos ravnice (iz poeme Mikanovačkog novelista i pjesnika Mate Kovandžića) i nakon 30 godina ponosni na svoju Školu i njezinu ulogu u Domovinskom ratu.

FOTOGRAFIJE