Budući da više od 30 godina pratite školstvo u Hrvatskoj, koliko se ono promijenilo od devedesetih do danas? Na bolje ili na gore?

To je neusporedivo. Što se tiče školstva mi stalno očekujemo neku reformu, stalno se uspoređujemo s drugim državama. Naše školstvo se promijenilo, drugačije se radi. Možemo najviše zahvaliti učiteljima koji su stup našeg školstva, bez njih ne bismo mogli iznijeti ništa što je svaki ministar/ministrica zacrtao/zacrtala. Do sada se, u našem sustavu školstva promijenilo 23 ministra/ministrice. Dakle, ne možemo očekivati sustavne promjene.

Koje su negativne, a koje pozitivne strane našeg školstva?

Negativna strana našeg školstva je da se stalno trči za ocjenom. Taj problem je oduvijek jer je ocjena potrebna za upis u srednju školu, na fakultet. Stalno se fokusiramo na ocjene, a ne na znanje, a ne da gradivo iz prvog polugodišta zaboravite već u drugom polugodištu. Drugi problem su izostanci učenika, bili oni opravdani ili neopravdani. To govori da nisu baš zadovoljni školskim sustavom. Treći problem je da se učenike ne čuje mnogo, bitna je komunikacija između učenika, učitelja i ravnatelja.

Koje su prednosti hrvatskog školstva? Što mi nudimo, a drugi ne, ima li toga uopće?

Hrvatska ima vrhunske profesore, učitelje. Oni su definitivno blago koje treba čuvati. Pitanje je znamo li ih mi čuvati.

Znamo da je COVID izrazito negativno utjecao na školstvo, možemo li iz tog izvući neke pouke?

Korona je učinila jako puno zla, a posebice školstvu. Vama učenicima uništava već treću godinu školskog života. Posebno kada je bila nastava na daljinu, bila je samo komunikacija putem društvenih mreža. Utjecala je i na mentalno zdravlje učenika, učitelja. Postoje rupe u znanju koje će vam znatno otežati nastavak školovanja.

Što vi mislite jesu li mjere u školstvu dobro provedene?

Smatram da bi mjere trebale možda biti i strože, ne toliko u školstvu jer su trenutno sasvim dovoljne. Samo da to sve što prije prođe i da nastavimo normalan život, to je zapravo smisao i bit svih mjera.

Zašto ste posjetili baš našu školu?

Od početka školske godine imam svoju rubriku pod nazivom „I mi idemo u školu˝. Htjela sam prikazati javnosti one škole koje nisu toliko poznate, a odlično rade. Vaša škola nije velika, ali vidjela sam da imate zanimljive stvari koje bi predstavili javnosti. Također sam mislila da još postoji radio Cvrčak, kad sam prvi put bila u ovoj školi oduševila sam se kada su učenici bili profesionalni i intervjuirali me. I sada nakon 20 godina iznenadila sam se ugodno vašim radom.