Dragi naš Ivane!

S neizmjernom tugom i bolom u srcima, vapajem na usnama, suzom u oku primili smo žalosnu vijest da si nas zauvijek napustio. Tragična sudbina otrgnula te je od nas zajedno s tvojim tatom. Ostala su zatvorena vrata tek otškrinutog života. Nestalo je dječačkog osmjeha s tvoga lica. Zatvorena je još jedna stranica dnevnika, tuga i bol širi se hodnicima i učionicama naše škole.

       O Bože zašto si pozvao njega ....

       Duboku i iskrenu sućut majci i sestri upućuju učenici i djelatnici naše škole.

        Dragog nam Ivana ispratit ćemo na vječni počinak u subotu,

        19. siječnja 2013. god. u 14 sati, na mjesnom groblju u St. Mikanovcima.

                    Živjet ćeš vječno u našim srcima!

IVAN GOVORI

Na livadi onoj, u travi,
Mnogi sam proležo sat
Bezbrižno, potrbuške,
Držeć u zubima vlat.

Ili bih nauznak lego
I oblaka pratio let,
Da zatim, zatvorivši oči,
Uđem u vlastiti svijet.

Vjetar je njihao travke,
Bumbara čuo se glas,
Skakavci skakahu živo:
Bilo je mnogo nas.

Nad nama sjalo se nebo
Pod nama sunčo se grad.
Na livadi onoj, u travi,
Tamo sam bio mlad.
 

                                                                                          Dobriša Cesarić