Učenici sudjelovali na Danu općine
U subotu, 30. 4. 2016. godine u Starim Mikanovcima prigodnim programom obilježen je Dan općine.
U programu su sudjelovali razne pjevačke skupine, kulturno-umjetnička društva, vrtić ,,Vedri dani’’, predstavnici lokalne uprave te naši učenici.
Program je započeo natjecanjem u kuhanju čobanca, a nastavljen je igrokazima i pjesmom naših učenika. Za vrijeme programa učenici naše škole također su prodavali kokice za zadrugu Gradina.
Nakon što su mališani iz vrtića pjevali, plesali i recitirali, učenici 2.a i 2.b razreda program su nastavili igrokazima ,,Čuvajmo Zemlju’’ i ,,Majčin dan’’. Učenica 2.b razreda, Petra Klobučar, recitirala je pjesmu o svom selu koju je sama napisala.
Oni malo stariji (P. i A. Brletić, I. Zelenika, S. Kolarević, M. Vukovac, M Božićević, L. Perić i E. Boras) također su pročitali pjesme posvećene Starim Mikanovcima, a nakon toga uslijedio je nastup naših učenika članova KUD-a i pjevanje prigodnih bećaraca.
Program su zatim nastavili odrasli članovi kulturno-umjetničkog društva te njihovi gosti.
U nastavku slijede neke pjesme naših učenika a fotografije pogledajte ovdje.
Moje selo
U Mikanovcima živim ja
i ne bih se odselila nikada.
Mladost i ljepota održava se tu
jer Mikanovci imaju tradiciju najljepšu.
Tu žive dike i snaše,
a šorom hodaju ljepotice naše.
Već 300 godina crkva sv. Klare u centru sela stoji,
na ponos i diku mještana i vjernika svojih.
Šokadija čuva običaje naše,
uz malu dječicu i stare snaše.
Uz našu školu stoji gradina
kao dokaz da moje selo svoju povijest ima.
Iva Zelenika, 5. b
Mikanovci
Nekog krase šume,
nekog razne stvari,
a nas naše selo
Mikanovci Stari
Mikanovci moji
na ravnici stoje
ja u njima imam
prijatelje svoje.
Kada dođe zima
spremaju se snaše
sve je tada puno
šokadije naše.
Priredba se zove
Mladost i ljepota.
Prikazuju nošnje
iz prošloga života.
Ako vas put nanese
u Mikanovce Stare,
obavezno posjetite
crkvu svete Klare.
Volim živjet u njima
i to mi je dika
jer je moje selo
lijepo kao slika.
Petra Klobučar, 2.b
Moje selo
Mikanovci selo malo,
kako li je lipo samo.
U njem žive divojke i snaše,
momci crni, dike naše.
Kad u kolo stanu svi,
pa zapivaju svi u glas,
srce tuče od lipote te
Šokadijo, volim te.
Kada pođeš mojim šorom,
pisma naša svud se čuje.
Tamburice, biserice,
udaraju tanke žice.
Mikanovci moji lipi
voljet ću vas uvik ja,
dok god živim, u srcu vas nosim
i time se ja ponosim.
Stela Kolarević, 5. b
« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Dnevni tisak |
Naš zavičaj |
Foto galerije |