Poslije nastave krenuli smo automobilima u Vrbicu, gdje nam je vrata otvorila psihologinja te nas pozvala da uđemo. Predali smo im naše poklone te smo imali priliku vidjeti jednu od aktivnosti koju korisnici mogu raditi u zajednici. Naime, zatekli smo ih na radionici sviranja bubnjeva, na kojoj su učili razne stilove sviranja iz cijelog svijeta. Slijedio je obilazak dvorišta. Prvo smo imali priliku vidjeti radionice u kojima se obrađuje drvo, izrađuje namještaj, gdje se nalaze strojevi i alati koji su im svakodnevno potrebni za rad. Iza toga vidjeli smo domaće životinje o kojima se korisnici brinu - mogli smo hraniti konje jabukama, slikati se s magarcima, svinjama i kokošima te maziti koze i jariće. Nakon toga igrali smo nogomet i isprobavali sprave u teretani, dok su se nastavnici i roditelji družili s domaćinima uz kavu.

Nakon igre i zabave uputili smo se u kuću, gdje smo poslušali iskustva bivših ovisnika. Odmah na početku upozorili su nas da ovisnosti mogu razoriti naš vlastiti život i život naših obitelji. Prvo što su nam korisnici i psihologinja rekli bilo je da se nikada ne dovedemo u situaciju da nam je potrebna stručna pomoć i liječenje. Potom smo postavljali razna pitanja na koja su nam rado odgovarali.

Roditelje je zanimalo kako ovisnici problem skrivaju od svojih roditelja. Odgovor je bio da obitelj prva sazna, ali to ne želi prihvatiti. Nakon toga pitali smo kako su znali da je vrijeme za odvikavanje, a rekli su da je vrijeme za odvikavanje kada dotakneš samo dno. Psihologinja nam je objasnila zabludu o korištenju marihuane u zdravstvene svrhe, što je potpuno krivo jer današnja marihuana može uzrokovati razne psihičke poremećaje. Najviše su na nas dojam ostavili iskreni odgovori bivših ovisnika i njihova hrabrost da se svakodnevno suoče s problemima koje imaju.   Puno smo toga čuli i saznali te  se nadamo da će nam to pomoći u bliskoj budućnosti i da ćemo znati reći ne ako se ikad nađemo u prilici da probamo drogu ili neki drugi oblik ovisnosti.