Obrazovanje je rješenje

     Ovu sam temu izabrala zbog knjige "Djevojčica iz Afganistana" autorice Deborah Ellis koja je promijenila moje mišljenje o školi i obrazovanju. Uvijek sam smatrala školu nepotrebnom. Nisam shvaćala zašto sam morala pisati zadaće ili rješavati zadatke iz Matematike. Mislila sam da ne vrijedi učiti sve te lekcije jer ih zaboravim odmah nakon ispita. Smatrala sam da su svi predmeti nepotrebni. Sigurna sam da nisam jedino dijete koje je tako razmišljalo, ali svi smo mi zapravo za to krivi.

     Obrazovanje je zapravo vrlo korisno i potrebno. Ono nam služi kao priprema za pravi svijet. Kada smo mala djeca, uvijek dobijemo što želimo, bez trudimo li se za to. Sve nam je uvijek dano, pa ne znamo raditi za ono što želimo. Kada krenemo u školu, počinjemo shvaćati da nećemo dobiti dobre ocjene i postići uspjeh bez truda. Obrazovanje nas uči da kada padnemo, da se moramo dići i pokušati ponovno sve dok ne uspijemo. Makar često prigovaramo da nam ta znanja ne trebaju u pravom životu, mi se koristimo znanjima iz Matematike i Hrvatskog jezika skoro svaki dan. Osim svega toga, u školi smo upoznali skoro sve svoje današnje prijatelje. Tako da možemo reći da nas ona uči i kako se socijalizirati. Svi mi zapravo imamo puno sreće što se imamo priliku školovati za razliku od djece i mladih u Afganistanu. Kada su talibani imali kontrolu nad Afganistanom, stanovnici nisu imali toliko sreće. Svim je djevojčicama bilo zabranjeno školovanje. Nisu smjele pohađati škole niti učiti kod  kuće pomoću knjiga. Osim toga, talibani su uveli još puno užasnih pravila, ali narod nije odustao. Bile su osnovane razne tajne škole za žene koje su im pomogle, ali nisu bile dobre kao državne škole.

     Trebamo biti sretni što mi nemamo takve probleme i imamo mogućnost obrazovati se i postići svoje snove.

Vita Šalić, 7. b

Klara Vujević, 7. a