Osnovna škola Sokolovac

Krenuli smo autobusom u 8 sati ispred matične škole u Sokolovcu. Usput su se ukrcali učenici i učitelji u Velikoj Mučnoj te nastavili putovanje do Velikog Grđevca preko Virja i Bjelovara.

Uz krivudave ceste i vožnju obroncima Bilogore, stigli smo pred Osnovnu školu Mate Lovraka u Velikom Grđevcu oko 9 i 30 sati. Ondje su nas srdačno dočekali gospođa Jasna, učiteljica u mirovini, koja je bila i naš vodič, te vozač električnog vlaka - djelatnik KUC-a Mato Lovrak.

Budući da su naši učenici uspješno podnijeli vožnju brežuljkastim i neravnim bilogorskim cestama, ogladnjeli su te smo najprije doručkovali u prekrasnom parku i okolišu škole Mate Lovraka.

Okrijepljene  i spremne upiti nova znanja i dojmove, gospođa Jasna nas je povela u dvije skupine kroz memorijalnu sobu posvećenu velikanu hrvatske književnosti, no prije svega učitelju i odgajatelju - Mati Lovraku. Na veličanstvenom modelu vlaka, uz svjetlosne i zvučne efekte iz istoimenog filma Vlak u snijegu, učenici su uz pomoć isječaka iz filma ponavljali, a oni manji usvajali imena likova, mjesta i glavnih događaja u filmu, ali i romanu. Prezentiran je i dječji roman Družba Pere Kvržice uz koju su učenici mogli isprobati maketu rada vodenice u sobi. Gospođa im je pokazala i školske svjedodžbe Mate Lovraka kao učenika, na temelju kojih su učenici mogli zaključiti da ne treba nužno imati sve odlične ocjene kako bi se postao odličan pisac!

U memorijalnoj sobi  skupljena su sva Lovrakova književna djela, a najzanimljiviji  je bio primjerak njegove prve tiskane knjige Slatki potok, koju je on sam rukom ispravljao nakon izlaska knjige iz tiskare.

Nakon boravka u samoj školi, jedna skupina učenika i učiteljica prevezena je malim električnim vlakom do prostora oko jezera, udaljenog oko kilometar od samog centra mjesta. E, tu je tek nastala cika i veselje. Već iz daljine ugledali su staru - stoljetnu lokomotivu (izrađenu 1917.g.) i vagone na dijelu tračnica uz jezero, a prepoznali su je po tome jer je upravo u njoj sniman i sam film   Vlak u snijegu. Učenici su uživali istražujući lokomotivu, vagone, sjedala  i mjesta na kojima su sjedili njihovi filmski junaci – Ljuban, Draga, Pero i drugi. Čak su se i oni fotografirali u pozicijama kao filmski likovi!

Nakon vlaka na red je došao i Perin mlin - prava mala drvena vodenica, s mlinskim kotačem, ustavom, vršom, jezerom oko njega, pa i pokidana mreža kojom su dječaci uhvatili vidru u romanu, bila je naslonjena na zid mlina. Bajka u prirodi - priroda kao iz bajke!  Najvažnije od svega doživljenoga bilo je dostupnost svih izložaka, mogućnost iskušavanja rada i uporabe svega viđenog - taktilno, vizualno, auditivno, svim načinima i potrebama učeničkog stila učenja i pamćenja viđenog.

Uz učenje, ponavljanje, igru i uživanje u prekrasnom okruženju i maštovito uređenom prostoru, približilo se vrijeme polaska iz Kulturno- umjetničkog centra Mato Lovrak, prema imanju u Ribnjačkoj. Oko 12,00 sati zahvalili smo gospođi Jasni na krasnom prijepodnevu i strpljivom vodstvu, te se pozdravili uz obećanje da ćemo opet doći.

 Vožnjom iz Velikog Grđevca  oko 40-ak minuta, brežuljkastim i krivudavim cestama, stigli smo na imanje obitelji Vlajinić u Ribnjačkoj, zvano  Na Malenom Brijegu. Vlasnik imanja, gospodin Vladimir Vlajinić srdačno nas je dočekao i proveo kroz ugostiteljski  objekt i najuži prostor oko njega, da se učenici upoznaju i opuste u ambijentu imanja . Nakon samog pozdrava i uvodnog upoznavanja, poveo nas je do konjušnice, gdje su se djeca divila konjima. Njih je osmero, od kojih je nekoliko grla osvajača zlatnih medalja na natjecanjima u jahanju. Pokazao im je način pristupa konjima, opisao dijelove konja kao i dijelove pribora za timarenje i jahanje konja. Učenici su slušali s velikim zanimanjem i postavili mnogo pitanja, a neki su pokazali i dobro poznavanje naziva alatki za uređivanje konja.

Nakon toga već smo ogladnjeli, opravši ruke uživali smo u ukusnoj domaćoj hrani koju su na samom imanju pripremili članovi obitelji i dvoje pomoćnika.  Atmosfera, domaća hrana i nenadmašan pogled s terase restorana, pridonijeli su domaćem ugođaju. Djeca su se opustila i uživala kao da su tu svakodnevno. 

Poslije kraćeg odmora nakon ručka, učenici i učitelji pošli su na prostor  travnjaka uz šumu predviđenog  za  natjecateljske igre. Okušali su se u trčanju na drvenim skijama u trojkama, u odmotavanju užadi oko stupova te raznim igrama s loptom. Učenici i učitelji su se aktivno uključili u igre. Veselje se povećalo kad je stiglo vrijeme za jahanje konja ili vožnju konjskom zapregom, već prema želji učenika. Obišli su tako veliki dio imanja, razgledali još i ovce, staje, štagalj i spremišta za žito. Posebno ih se dojmila priča o bilogorskim divovima - Vedima, čiju su drvenu skulpturu mogli vidjeti u jednoj od prostorija na imanju i fotografirati se s njom. Prema legendi, Vedi su bili divovi koji bi pomagali Bilogorcima u uzgoju žita i stoke, a oni bi im u znak zahvale donosili hranu. Imali su čak i svoje posebno pismo - simbole.

Domaćini Vladimir i supruga Vesna također su ponudili  svoje domaće proizvode proizvedene na njihovu obiteljskom gospodarstvu - domaća pića, zimnicu, vrećice s lavandom, ali i suvenire od gipsa s motivom njihova agroturizma koje smo mogli ponijeti u znak sjećanja na lijepo provedeno vrijeme Na Malenom  Brijegu.

            Oko 16,00 sati oprostili smo se s članovima obitelji Vlajinić i krenuli prema planu puta do sjedišta Bjelovarsko-bilogorske županije, gradu Bjelovaru.  Stigli smo oko 17,00 u Bjelovar, gdje smo šetnjom od Autobusnog kolodvora preko  glavnog trga i parka, stigli  do obećanog slatkog završetka izleta sa sladoledom. Usput smo ponovili kulturu ponašanja u ugostiteljskom objektu, brigu o novcima i načinu samostalnog plaćanja sladoleda, te poštivanje prometnih pravila prilikom prelaska ulica sa semaforom i bez njega.

Povratak  kući protekao je u raspjevanoj i duhovitoj atmosferi. Učenici su pokazali glazbenu nadarenost, a učitelj ih je potaknuo na  misaonu aktivnost igrom asocijacije na zadane pojmove. U Sokolovac smo stigli točno u 19,00 sati, gdje su nas nestrpljivo čekali roditelji.

            Plan puta koji su zajednički izradili učitelji sudionici TN i vlasnik agroturizma, gosp. Vlajinić, u potpunosti je realiziran. Ovakvom aktivnom i  zanimljivom terenskom nastavom postiglo se veće objedinjenje svega viđenog, naučenog i doživljenog jer su učenici bili aktivni u svim oblicima  rada i slobodno se okušali u svakoj prikazanoj aktivnosti.

            Pohvaljujem  suradnju s vlasnicima imanja Na Malenom Brijegu, gosp. Vladimirom i Vesnom Vlajinić, voditeljem KUC-a Mato Lovrak,  gosp. Matijom Jasenkom, vozačem autobusa gosp. Zlatkom, kao i gospođom i vozačem vlakića iz Velikog Grđevca.

 Toplo preporučujem da  posjetite ovaj divan kraj koji je takav zahvaljujući  trudu i ljubavi divnih ljudi.

                                                                                                  učiteljica Ljiljana Glavina