Osnovna škola Sokolovac

Nas četvero: moji roditelji, nastavnica Leila i ja krenuli smo brzim vlakom iz Koprivnice točno u 8:39 sati. Put je proletio u trenu, a to tako i obično bude kad se puno priča... U Zagreb smo stigli u 9:36 te smo prošetali do Trga bana Josipa Jelačića. Nakon kratke šetnje, kavice, soka i doručka našli smo se s ravnateljem Sašom Korkutom kod Manduševca.

Točno u 11:45 sati ušli smo u zgradu Europskog doma. Dvorana je vrlo lijepo uređena, a u njenom prednjem dijelu je jedan ogroman i vrlo raskošan luster. Zaintrigirao me je i glasovir koji je smješten gotovo ispod njega. Sve je već vrvjelo učenicima, njihovim mentorima, roditeljima, ravnateljima škola, ostalim gostima i domaćinima.

Svečanosti dodjele nagrada nazočili su: Biserka Butković, ispred Gradskog poglavarstva kao savjetnica gradonačelnika za odgoj i obrazovanje, Ante Žužul, ravnatelj Školske knjige kao pokrovitelj, Katarina Milković, članica Nacionalnog odbora, Nataša Owens, predsjednica Europskog doma u Zagrebu, a program je vodila gđa. Renata Bačić, voditeljica projekta Europa u školi.

Nakon kratkih uvodnih riječi svih spomenutih, započeli su i trenutci mog nestrpljivog iščekivanja, lagane treme, ali i ponosa! Naprosto sam uživala u izvedbama kompozicija koje su, uz pomoć svojih mentora, skladali učenici osnovnoškolske dobi. Od svih skladbi, koje su mi se zaista iznimno svidjele, izdvojila bih onu jedne potpuno slijepe djevojčice. Njezina pojava i izvedba duboko su me dirnule u srce. Nakon dodjele priznanja za glazbene, uslijedila je dodjela istih za literarne radove. Ta je kategorija podijeljena u 3 skupine, i to po dobi.  Prvu skupinu čine učenici od 5. do 8. razreda, a druge dvije skupine čine učenici 1. i 2. te 3. i 4. razreda srednje škole.

Moje ime su pročitali prvo! Srce mi je počelo ubrzano lupati, no malo se primirilo jer sam znala da će sa mnom na pozornici biti i nastavnica Leila. Od prevelikog uzbuđenja nisam mogla pročitati svoj rad pa je to učinila moja mentorica. Pljesak je poslije čitanja bio dug i glasan, a neki su, čula sam vikali i: „Bravo!“. Nastavnica i ja smo se čvrsto zagrlile, primile svoj priznanja i poklone te se vratile na svoja mjesta i pričekale kraj dodjele i u ostalim kategorijama. Od ostala dva rada koje smo imali priliku poslušati, svidio mi se rad učenice 4. razreda SŠ iz Vinkovaca na temu „Odgovornost za sebe – odgovornost za sve“.

Cjelokupna svečanost je trajala nepuna 2 sata i moram priznati da mi je sve to brzo proletjelo! Izuzetno i predivno su asocijacije koje ću zauvijek vezati za ovu divnu prigodu!

Mihaela Petani, 6.a