Lektira-song

Dragi čitatelju,

da ti napišem stih il' dva,

ili da ovu lektirnu pjesmu

malo produljim ja?

Za sve one što su marljivi u školi,

sve vas poštar Kolbaba voli.

Nestašni u školici

šalju tisuću „bum“ Tomici.

Za sve hrabre i one što im je od lektire ponekad muka,

tu su Petar Pan i kapetan Kuka.

A svako dijete što se do knjižnice trka,

pročitati Divljeg Konja neće mu biti frka.

Da se što više složne prebroji djece

navija cijela Družba Pere Kvržice.

Za sve one što u bajke vjeruju,

priče iz davnina na tom području djeluju.

A za sve uzorite klince i klinceze

nema ljepše priče od Sretnog princa ili princeze.

Oduvijek je za sve zaljubljene

najbolja priča bila ona Romea i Julije,

a za sve one što ljubav još traže,

neka im u ponoć kora od jabuke put pokaže.

Za svakog tko se protiv nepravde bori,

Anne Frank mudre riječi zbori.

Onome, pak, tko ne vidi boje,

Bijeli klaun objasnit će kako stvari stoje.

Svakome koga život umara,

knjiga drugačiji pogled na svijet otvara.

Čitatelju moj,

stigli smo do kraja škole i songa.

Čitaj, osjećaj, razmišljaj, stvaraj!

Iz knjižnice te osmašica pozdravlja.

Autorica: Mirka Matuša Popović

Reading-song

Dear reader,

Should I write you a line or two,

Or should I prolong

This reading-song?

For the smart kids at school,

Mailman Kolbaba loves you.

And the naughty kids at school

Send thousands of „boom“ to Tomica the fool.

For the brave kids, and those that reading makes sick,

Petar Pan and captain Hook, come quick!

And for those who hurry to the library,

Reading “The Wild Horse” will be easy.

The whole crew of Pero Kvržica,

Wants harmony between all kids,

For all of those who believe fairytales are true

“Croatian Tales of Long Ago” are there for you!

All good girls and boys,

For the Happy Prince or princess make some noise!

When there’s love in the air,

Romeo and Juliet will stop your despair,

And all of you that love still lock,

Kora od jabuke has your back.

For those who fighting in the name of justice,

Anne Frank words are fantastic.

The ones who colours cannot see,

The White Clown will tell you how they came to be.

For people whose days are turning to night,

A book could change the way you look at life.

My dear reader,

Here we come to on end.

Read, feel, think and create!

Greetings from grade light!

Prijevod na engleski jezik na nastavi 8. b učiteljice Nikoline Petrinec.

Najuspješniji prijevod: Nikolina Gmaz, Ema Herak, Petra Ladišić I Ana Mišić.

Lektüre-Song

Lieber Leser,

soll ich dir ein oder zwei Verse schreiben,

oder soll ich diesen Lektüre-Song

ein wenig länger machen?

Für die, die fleißig in der Schule sind,

Briefträger Kolbaba liebt euch alle.

Ausgelassene in der Schule

schicken Tausende „boom“ an Tomica.

Für alle mutigen und die, die satt von der Lektüre haben,

hier sind Peter Pan und Kapitän Hook.

Und jedes Kind, das in die Bibliothek rennt,

ihm wird es nicht schwer fallen, Wildes Pferd zu lesen.

So viel einige Kinder wie möglich zu zählen,

jubelt die ganze Gesellschaft von Pero Kvržica.

Für alle, die an Märchen glauben,

denen Die Geschichten aus der Antike entsprechen.

Und für alle exemplarischen Jungs und Mädels,

gibt es keine schönere Geschichte als der Glückliche Prinz oder Prinzessin.

Die beste Geschichte für alle Liebhaber

war schon immer die von Romeo und Julia.

Und für alle, die immer noch nach Liebe suchen,

lasst euch in Mitternacht die Apfelschale den Weg zeigen.

Für jeden, der gegen Ungerechtigkeit kämpft,

spricht Anne Frank weise Worte.

Zu dem, der die Farben nicht sieht,

erklärt der Weiße Clown, wie die Dinge stehen.

Für alle, die das Leben satt haben,

eröffnet das Buch eine andere Sicht auf die Welt.

Mein Leser,

wir haben das Ende der Schule und des Songs erreicht.

Lies, fühle, denke und kreiere!

Eine Achtklässlerin begrüßt dich aus der Bibliothek!

8. a na nastavi Njemačkog jezika učiteljice Martine Kovačec

Lektira – popevka

Dragi čitatelj,

da ti napišem stih il dva,

il da ovu lektirnu popevku

male zduljim ja?

Za vse one kaj su marljivi v škole,

vse vas poštar Kolbaba ima rada.

Harambaše v škole

šaljeju hiljadu „bum“ Tomice.

Za vse hrabre i one terem se od lektire negda želudec zdigne,

tuj su Peter Pan i kapetan Kuka.

A sake dete kaj se do knjižnice žuri,

Divljega konja mu ne bu teške pročitati.

Da se kaj već složne pribere dece,

navija cela družba Pere Kvržice.

Za vse one teri h bajke veruju,

Priče z davnina na tem području deluju.

A za vse uzorne dečece i deklice,

nema lepše priče od veselega princa il princeze.

Odnavek je za vse zacopane

najboljša priča ona Romea i Julije,

a za vse one teri ljubav još iščeju,

naj im v pol noći kore od jabuke put pokažeju.

Za vsakoga doj se za pravicu bori,

Anna Frank mudre reči veli.

Onima, pak, teri farbe ne vidiju,

Beli klaun objasnil bu kak stvari stojiju.

Vsakoga koga življenje muči,

knjiga drugčeši pogled na svet otpre.

Čitatelj moj,

stigli sme do kraja škole i popevke.

Čite, oseti, razmišlje, delaj,

z knjižnice te osmašica pozdravlja.

8. a učiteljice Romine Gorički Mihaljinec

„KORA OD JABUKE“ NA SATU PRIRODE

Stvarajući roman „Kora od jabuke“ autorica Jadranka Klepac sigurno nije razmišljala da će na dodatan rad motivirati i prirodnjake, a u našoj se školi upravo to dogodilo. Učiteljica Prirode u projekt je uključila učenike 5. razreda. Evo kako su se stvari odvijale:

Na satu Prirode u 5. razredu  napravili smo pokus i istražili koja je uloga kore na jabuci. Oguljenu i neoguljenu jabuku ostavili smo 5 dana na zraku, promatrali i zaključili: kora jabuke sprječava njezino isušivanje. Kao i pravi istraživači napisali smo analizu pokusa.

Razmišljali smo što još možemo saznati o kori jabuke pa smo "olujom ideja" došli  do sljedećih pitanja na koje želimo saznati odgovore:

• Što sve sadrži kora jabuke?
• Što kažu stručnjaci - oguliti jabuku ili je pojesti s korom?
• Zašto je kora jabuke koju kupimo masna?
• Smijemo li jesti koru od jabuke ako je ona masna?
• Kako iskoristiti koru od oguljene jabuke?
• Kada je dobro pojesti jabuku?

Dok smo tražili odgovore naučili smo kako u moru internetskih izvora odabrati dobar izvor informacija te naišli na jednu staru englesku poslovicu - „One apple a day, keeps the doctor away!“, tj. u duhu hrvatskoga jezika "Jedna jabuka na dan tjera doktora van!".

Naša zapažanja i odgovore na pitanja možete pregledati u fotogaleriji. Također možete vidjeti tko je u razredu najspretniji u guljenju jabuka!

Karel Čapek: Poštarska bajka

Godinu i jedan dan jedan je uporni poštar Kolbaba putovao Češkom da uruči jako važno pismo Marženki. Naime, zaljubljeni i nespretni František ubacio ga je u poštanski ured bez, zamislite, adrese. U vrijeme kad je poznati češki pisac Karel Čapek pisao bajke za djecu pošta je bila jedini način za razmjenu poruka. Da sve bude još zanimljivije i čudesnije Kolbabi su u pronalaženju primateljice pomagali simpatični malecki poštarski čovječuljci. Članica izvannastavne skupine Novinari Nicole Kraševac ovu knjigu preporučuje svima radi važne poruke: Kad želimo nešto postići, moramo biti jako jako uporni!

James Matthew Barrie: Petar Pan

Roman škotskog autora Jamesa Matthewa Barriea „Petar Pan“ poručuje kako je lijepo biti dijete. Kad odrastemo više ništa nije isto. Petar Pan je napisan prije 117 godina kao predstava i 7 godina kasnije kao roman. Glavni lik čarobni Petar Pan koji može letjeti odvodi djecu iz obitelji Darling u Nigdjezemsku gdje proživljavaju mnoge pustolovine. „Sva djeca, osim jednog djeteta, kad-tad odrastu.“ Riječ je o Petru Panu. (Nicole Kraševac, članica izvannastavne skupine Novinari)

Silvija Šesto: Bum Tomica

Bum Tomica je idealna knjiga za zabavu i mislim da je trebate pročitati. Ima 50-ak kratkih i zanimljivih priča. Jedna od genijalnih priča „Dobra fora“ opisuje kako mama uvjerava djecu da pospreme igračke: „Najstrašnije oružje naše majke? Majke? Tanjuri? Lonci? Poriluk? Neeee!!! Usisavač? Da!!!“  Veći dio priča Tomica opisuje njihov obiteljski život u 1. licu i u manjem dijelu u 3. licu. Preporučujem knjigu u svakom smislu, a ponajviše za smijeh. Silvija Šesto, književnica iz Zagreba, stvarno zna napisati priču. Meni su sve priče fantastične, ali sigurna sam da ćete naći neku posebnu sebi za inspiraciju. (Laura Franjković, članica izvannastavne skupine Novinari)

Mato Lovrak: Družba Pere Kvržice

Mato Lovrak iz Velikog Grđevca, mjesta pored Bjelovara, pola života radio je kao učitelj i pola života pisao knjige za djecu. Stvarno je jako dobro razumio dječji svijet i dobio na stotine nagrada za svoj rad. U romanu Družba Pere Kvržice piše o dogodovštinama školaraca koji su se udružili u obnovi staroga seoskoga mlina. I uspjeli su ga pokrenuti zahvaljujući slozi, upornosti i poštovanju! Školska Novinarka Laura Franjković preporučuje ovu lektiru svima, i to bez prepisivanja kod obrade: Kak' bi se kod nas reklo – bolje biti nemre!

Božidar Prosenjak: Divlji konj

U svakoj lektiri koju sam pročitala pronašla sam dio sebe. To mi je pružalo pomoć u nekim situacijama u kojima mi nitko nije pomagao. Moja ljekovita lektira zasigurno je „Divlji konj“, pametna i pomalo tužna priča. Za mene nezaboravna. Božidar Prosenjak, autor rođen u Koprivnici, napisao ju je s mnogo osjećaja koji su u meni pobudili užitak čitanja. Posebno mi se sviđaju citati o životu u kojemu uvijek moraš prijeći neke prepreke da bi došao do cilja. Naravno, u svakoj tami ima trunke svijetlosti - uvijek moramo pronaći nešto dobro u nečemu i u nekomu. Nikad ne smijemo odustati. Pronađimo svog gospodara kao što je Divlji konj pronašao svoga - svaki trenutak može biti pun sreće i radosti ako uz sebe imamo nekoga tko nas poštuje i mi poštujemo njih. U svakom čovjeku možemo uvidjeti nešto dobro, ali i on se mora potruditi da pronađe ljepotu u nama. Divlji konj i njegov gospodar su nam primjer kako bi zapravo trebao izgledati svijet i što bismo trebali očekivati od drugih.

„Divlji konj“ poručuje sljedeće: „Budi prvi koji će dati primjer. Uspravi se! U životu ima mnogo utrka. Ne znači da je sve propalo ako se jedna izgubi. Što znači jedna utrka? Utrka je bitka, a život je rat. Tko izgubi bitku još uvijek može dobiti rat, ali tko izgubi rat za njega su sve bitke izgubljene. Ti se odluči za život.“

(Natalija Kucelj, članica izvannastavne skupine Novinari)

Ivana Brić-Mažuranić: Priče iz davnina

Jednom davno, a možda i nedavno, vjerojatno ste čitali Priče iz davnina. Ako ništa drugo, onda kao obveznu lektiru. Ta zbirka od osam priča Ivane Brlić-Mažuranić uvući će vas u poseban svijet čarolije i bajke s likovima iz staroslavenske mitologije. Moći ćete i proširiti svoj rječnik zastarjelicama i starim izrazima kojih ima u izobilju.

Ivana Brlić-Mažuranić bila je značajna spisateljica tog vremena, te je s pravom nazvana „hrvatskim Andersenom“, a kasnije i „hrvatskim Tolkienom“. Zbog svojih književnih radova, uključujući i ovu zbirku, čak je četiri puta predložena za Nobelovu nagradu za književnost. Uz to, bila je prva žena primljena u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti.

Šest godina nakon prvog izdanja Priče iz davnina bile su dostupne u New Yorku, a dvije godine kasnije u Londonu. Knjiga je prevedena na gotovo sve svjetske jezike, uključujući i kineski, engleski, talijanski, švedski, japanski, perzijski, manje poznati bengalski i mnoge druge.

Ove priče govore kako uvijek treba težiti istini. Prikazuju veličinu nečijeg srca bez obzira na veličinu tijela, naglašavaju važnosti čistog srca, hrabrosti i ljubavi, a osuđuju zloću, pohlepu i osvetu.

Preporučam knjigu svakome tko je još nije pročitao ili ako nije siguran želi li je pročitati. Nećete požaliti!

(Nikolina Gmaz, članica izvannastavne skupine Novinari)

Oscar Wilde: Sretni princ

Stigli smo do 6. razreda, kad ono u lektiri opet - bajka! Na staroslavenskom jeziku glagol „bajati“ znači čarati, vračati. Upravo od tog glagola nastala je riječ bajka. Zanimljivo je da su u početku bajke bile namijenjene više odraslima nego djeci. Irski pisac Oscar Wilde napisao je toplu i snažnu bajku Sretni princ prije 133 godine. Priča je to o prijateljstvu, ljubavi i mogućnosti promjene, razlici među siromašnima i bogatima, obrazovanima i neobrazovanima, ljudima i neljudima. Toliko puta uprizorena pa i u našoj školi za LiDraNo 2019. (Dramatizacija Nikolina Gmaz, uloge Mirka Matuša Popović, Natalija Kucelj i drugi članovi izvannastavne skupine Mladi knjižničari bibliofili 2018./2019.) Pročitajte, razmišljajte!

Jadranka Klepac: Kora od jabuke

Glavna junakinja 15-godišnja Dana zapisuje mjesec dana u dnevnik svoje obiteljske i školske pustolovine te unutarnja previranja. Voli me, ne voli me, voli me… sve to Danu muči vezano uz Davora kojega stalno iščekuje da se javi iz Amerike. Prvi razred srednje škole otkriva sasvim novi svijet i dozu kritičnosti. Miris jabuke Danu povezuje sa sjećanjima na djetinjstvo a tu je i vjerovanje u otkivanje imena budućeg dečka: ako noću prebaciš koru od jabuke oguljene u jednom komadu preko ramena u dobivenom obliku prepoznat ćeš prvo slovo njegova imena. Pokušajte! Pročitati, naravno…

William Shakespeare: Romeo i Julija

Djelo engleskog književnika Williama Shakespearea „Romeo i Julija“ priča je o nesretnoj, zabranjenoj i tragičnoj ljubavi. Prepuna je neočekivanih zavrzlama. (Julija: Što ako je to otrov koji mi je fratar lukavo podastro da mrtva ostanem, da njega ne bi ovo vjenčanje obeščastilo, jer me je prije vjenčao s Romeom?) Tko voli tragični kraj, ova knjiga je baš za njega. Na kraju se čitatelj pita kako je moguće da su pored takve velike ljubavi na kraju svi mrtvi. Nekoliko citata o ljubavi: „Ako želiš biti voljen, voli.“ (Seneka) „Ljubav nije čudo, ali čini čudesa.“ (Milan Begović)

(Natalija Kucelj, članica izvannastavne skupine Novinari)

Dnevnik Anne Frank

Nizozemska djevojčica židovskog podrijetla Anne Frank vodila je dnevnik za vrijeme njemačke okupacije u razdoblju od 12. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1944. godine. Pisma je pisala samo za sebe sve dok na radiju u proljeće 1944. nije čula govor nizozemskog ministra prosvjete koji je rekao da će se nakon rata skupiti i objaviti sva svjedočanstva o patnjama nizozemskog naroda za vrijeme njemačke okupacije. Tada je Anne počela uređivati svoje zapise i dnevnik. Anne je uhićena 4. kolovoza iste godine. Njezin otac Otto Frank odlučio je ispuniti želju pokojne kćeri i objaviti njezine bilješke kao knjigu. Postoje tri verzije dnevnika.

Dnevnik Anne Frank je knjiga koja je u mnogočemu pomogla i u mom odrastanju. Ponekad imam osjećaj da i ja prolazim i osjećam isto što i Anne, iako ja živim u slobodi prostora, ali u neslobodi sebe. Njene priče iz skrovišta, neslaganja sa sestrom i mamom, različiti osjećaji…. imala sam osjećaj da je Anne tu, i da svaki put otvarajući tu knjigu, Anni udahnjujem život, i da svakom pročitanom riječi i pismom, Annin duh stvarno živi. Anne me je naučila kako treba biti zadovoljan onime što imaš, jer neki nemaju toliko.

(Mirka Matuša Popović, članica izvannastavne skupine Novinari)

Damir Miloš: Bijeli klaun

Riječki autor Damir Miloš napisao je roman Bijeli klaun koji nam govori da smo svi drugačiji. Svakog čovjeka koji je različit ili sličan nama moramo prihvatiti. Baš zbog onoga što jest on je jedinstven isto kao i mi. Ugledajmo se u dječaka koji nije vidio boje, ali je obećao da će hodati svijetom sve dok drugi ljudi ne budu sretni. Savjetima mu je pomogao nepoznati starac u šumi: „Slušaj, dječače, ja boje ne gledam očima. Ja ih mogu namirisati, mogu ih opipati, ili čuti. Zelena miriše na travu, bijela je hladna, ima je najviše kad padne snijeg, crvena je topla, razlijeva se iz vatre, toplija od žute jer žuta je boja dana, boja Sunca, prozirna je boja glatka kao led, ili staklo, smeđa se čuje iz daljine kada zvona zvone, vjetar donosi sivu, a često i kišu. Plava je duboka ili visoka…“.

(Natalija Kucelj, članica izvannastavne skupine Novinari)

EKSKLUZIVNI INTERVJU S AUTORICOM PJESME „LEKTIRA-SONG“

Mirka Matuša Popović: Najveća očekivanja imam od likovnih radova

Uoči Dana škole „uhvatili smo“ osmašicu Mirku Matuša Popović čija je nagrađena pjesma spojila aktivnosti učenika, učitelja i stručnih suradnika u Godini čitanja. Mirka tvrdi da ne postoji netalentirani pisac. „Dnevnik Anne Frank“ promijenio joj je pogled na život.

Razgovarala: Nikolina Gmaz, članica izvannastavne skupine Novinari 

N. G. Autorica si pjesme „Lektira-song“ koja je jedna od triju nagrađenih u kategoriji učenika predmetne nastave u nacionalnom nagradnom natječaju „Ljekovita lektira“. Kakav je osjećaj?  Je li te iznenadio rezultat?

M. M. P. Sretna sam, napokon sam nešto osvojila.

N. G. U tijeku su pripreme velikog zajedničkog projekta škole povodom Dana škole i Godine čitanja. Uključeni su nastavni predmeti, ali i razne izvannastavne skupine. Učitelji i učenici će se baviti tvojom pjesmom. Jesi li uzbuđena, ponosna?

M. M. P. Naravno da sam ponosna. Stvarno, osjećam se kao da sam osvojila Oscara! Sretna sam da su se kroz moju pjesmu svi povezali.

N. G. U kojim sve aktivnostima sudjeluješ? Od kojih zadataka imaš najveća očekivanja?

M. M. P. U mom se razredu radio prijevod na njemački, što je bilo jako zabavno! Bilo je tu puno posla, ali svi smo skupili glave i radili. Pišem i za Novinare, repat ću s Recitatorima. Najveća očekivanja imam od likovnih radova, tu ima jako puno mjesta za kreativnost. Bit će zanimljivo vidjeti kako četvrtaši zamišljaju likove i događaje prije nego uopće vide i pročitaju knjigu.

N. G. Sudjelovala si redovito i na mnogim drugim natjecanjima. Ima li neko koje ti je posebno ostalo u sjećanju?

M. M. P. Ovo mi je prva pjesma koja je doživjela tako velik uspjeh. U sjećanju mi je najviše ostala Županijska smotra LiDraNo na kojoj smo sudjelovali sa scenskim nastupom „Sretna princeza“ u skupini Mladi knjižničari bibliofili.

N. G. Pamtiš li neke anegdote?

M. M. P. Ta smotra mi je vjerojatno bila najveća anegdota. Kad se sjetim kako sam onda bila uvjerena da smo mi najbolje izveli našu predstavu i da nisam mogla vjerovati da nismo prošli dalje! Ali kada dozriješ, shvatiš da zapravo i nismo bili toliko super niti fenomenalni. I kad se onda sjetim da sam se išla prepirati sa sucima radi njihovih komentara, stvarno mi dođe da zabijem glavu u pijesak! A gle, isplatilo se, bili smo jako mladi.

A i ovogodišnji LiDraNo, online Okrugli stol za novinarsko stvaralaštvo, isto nije prošao samo tako. Nisam mogla otpočetka sudjelovati radi obveza povodom Dana župe. I taman kad sam završila s misom, svečano odjevena u svojim žutim kričavim hlačama, trčala sam kao luđak u školu da mogu čuti rezultate! Bila sam jako sretna kada je naš školski list Maksić predložen Državnom povjerenstvu. Kao glavna urednica pucala sam od ponosa. Školski list mi najviše znači. Zapravo, da nisam bila na Novinarima i da nije bilo Maksića, još uvijek ne bih ni počela pisati. Prije Novinara nisam pisala, smatrala sam da nemam talenta. Ali kad sam došla na Novinare, i prošla sva ona natjecanja, počela sam pisati iz srca i iz duše, dobila sam ono potrebno samopouzdanje. K kao da sam odjednom gledala na svijet nekim pjesničkim, umjetničkim očima.

N. G. Znam da voliš čitati, a i pjesma ti je o čitanju lektire. No kakvo je doista tvoje iskustvo s lektirama? Ima li neka da ti se posebno dojmila, s kojom si povezana?

M. M. P. Ne volim baš čitati kada moram. Bilo je fora lektira, ali meni su uvijek najdraže izborne. „Dnevnik Anne Frank“ je bila tako dobra lektira ove godine. No s njom sam se susrela i puno puno ranije. U četvrtom razredu sam kriomice pročitala dio, u šestom pola, a u sedmom cijelu knjigu. Čitala sam ju i na Natjecanju u čitanju naglas u Mariji Bistrici. Stalno me nešto vuklo toj knjizi.

Anne je bila djevojka poput nas. S razlikom da je zadnji dio svoga života vodila u zatvorenom, bez slobode. I jednostavno shvatiš kako je ona htjela imati sve što imaš i ti, ali da nije mogla. Zato trebaš biti sretan zbog toga što imaš i iskoristiti sve dok možeš. U biti, Anne Frank mi je bila velika motivacija za sve dalje.

Najbolju knjigu nađeš onda kad u toj knjizi pronađeš dio sebe. Kada u njoj čitaš svoj život. Kada shvatiš da se uvijek nađe nešto dobro, da uvijek nekako dobro pobijedi.

Imala sam često problema s tužnim emocijama u nižim razredima, dok nisam počela čitati malo po malo „Dnevnik Anne Frank“. Shvatila sam da možeš i moraš biti sretan s tim što imaš. Što si živ, što možeš izaći van, uzeti bilježnicu i olovku i nešto napisati, da se možeš slobodno šetati i vidjeti ljude, to je već puno.

N. G. Što te inspirira, odakle crpiš ideje za pisanje?

M. M. P.  Iz života. Život je pun toliko različitih stvari da se iz bilo čega može izvući pjesma. Bio on dobar ili loš, uvijek se nađe nešto.

N. G. Misliš li se pisanjem i umjetnosti nastaviti baviti i u budućnosti? Možemo li od tebe uskoro očekivati knjigu, zbirku pjesama?

M. M. P. Već sam tri puta pokušala napisati knjigu o obitelji i uvijek je negdje zapelo. Nisam htjela o nečem tako važnom napisati bezveznu knjigu ili priču. Ali, naravno da želim nastaviti pisati. Volim pisati. Kad uzmem olovku u ruku i pišem, možda jednog dana netko to pročita i možda ću nekome promijeniti život. Lijepo je tako razmišljati.

N. G. Znači, želiš svojim radom inspirirati druge?

M. M. P. Da, želim, pogotovo mlade. Pisanjem želim napraviti neku promjenu.

N. G. Pošto si toliko angažirana na područjima pisanja, čitanja i glume, misliš li to uključiti u svoje buduće zanimanje?

M. M. P. Moj je cilj upisati srednju školu u kojoj se mogu baviti time. U budućnosti se vidim najviše kao glumica.

N. G. Koji ti je izbor za srednju školu?

M. M. P. Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu.

N. G. Kakav je osjećaj biti osmašica na odlasku?

M. M. P. Pa, nedostajat će mi ova škola. Donedavno nisam uopće bila svjesna koliko će mi zapravo nedostajati knjižničarka i dolaženje svaki dan u knjižnicu. Ljudi u knjižnici, Knjižničari, Novinari i društvo. To da mogu tamo svaki dan doći, posuditi ili čitati knjigu, zezati se ili pitati za rješenje problema ili neki savjet knjižničarku.

Malo će mi nedostajati i da me u novoj školi učitelji primijete i pitaju kako sam. Mislim, ne mogu predviđati budućnost, ali nedostajat će mi da me učiteljica pita je li sve u redu, kako sam, kako se osjećam. Da potiču zapravo taj tvoj neki potencijal. Nedostajat će mi i prostor jer škola  ima samo dva kata pa se nemam gdje izgubiti. (smijeh)

N. G. Koji bi bio tvoj savjet nekom tko se isto želi početi baviti pisanjem, ali nesiguran je u svoj talent?

M. M. P. Ne postoji netalentirani pisac. Svatko piše na svoj način, iz neke svoje perspektive. Ako pišeš iz srca i iz duše, ne možeš biti netalentiran.

        ČITATELJ I KNJIŽNICA

12 DOBRIH RAZLOGA ZA ČITANJE

Pjesnik se u „Lektira-songu“ obraća ČITATELJU a na kraju ga pozdravlja iz KNJIŽNICE. Kako biste sebe opisali kao čitatelja ili nečitatelja? Srećom, to se cijeli život može mijenjati. Zašto je čitanje toliko bitno?

12 razloga zašto je čitanje bitno:

1. Čitanje aktivira mozak

Mozak, kao i svi mišići, mora ostati aktivan kako bi dobro funkcionirao. Čitanje u tome odlično služi te može čak i spriječiti razvijanje bolesti mozga poput demencije.

2. Čitanje proširuje znanje

Sve što čitate vašu glavu puni novim informacijama - nikada ne znate kada će vam trebati. Znanje nikada nije na odmet!

3. Čitanje proširuje rječnik

Da, ako čitate vrlo je vjerojatno da ćete poznavati više riječi od onih koji to ne čine ili čine rjeđe – imat ćete širi rječnik od drugih, što često može biti vrlo korisno.

4. Čitanje poboljšava pamćenje

Dok čitamo moramo stalno pamtiti radnju, likove i njihove pozadine, te mnoštvo drugih sitnica koje naš mozak pamti bez problema, a unapređuju naše pamćenje.

5. Čitanje razvija analitičko razmišljanje

Jeste li ikada čitali triler ili krimić te shvatili tko je ubojica prije kraja knjige? Ako jeste, ili ste barem probali, znači da ste koristili svoje analitičko razmišljanje i zaključivanje. Bravo!

6. Čitanje poboljšava koncentraciju i fokus

Ovo je prilično očito jer da biste pratili radnju ipak morate biti koncentrirani iliti fokusirani. Koncentrirani ljudi lakše uče i pamte.

7. Čitanje unaprjeđuje vještine pisanja

Budući da čitanje proširuje vidike, rječnik i uči novim izrazima, razumljivo je da pomaže i s pisanjem. (Pogotovo onih silnih zadaćnica na svakojake teme.)

8. Čitanje rješava nesanicu

Ako nikako ne možete zaspati i tu knjiga može pomoći! Čitanje opušta vaš mozak i priprema ga za spavanje, a kod onih kojima je čitanje dosadno dovoljna je već i sama pomisao pa da im se počne zijevati!

9. Čitanje gradi samopouzdanje

Čitate li mnogo knjiga postajete informirani o raznim temama. Kad ste načitani, ljude zanima vaše mišljenje. To može promijeniti način na koji gledate na sebe.

10.  Čitanje razvija maštu i kreativnost

Pogotovo knjige bez ilustracija. Tada potpuno sami zamišljate izgled događaja, likova... Puno toga može vam pružiti inspiraciju.

11.  Čitanje pomaže u javnom nastupu

Nije tajna da su svi glumci jako načitani. Moći ćete se lakše izražavati i biti uvjereniji u ono što govorite.

12.  Čitanje mijenja život

Čitanje mijenja naš pogled na stvari. Nakon nekog vremena, počet ćete primjećivati stvari koje još niste, razmišljati o svijetu oko sebe, možete i postati inspirirani za napraviti nešto novo i drugačije. Sve to može promijeniti vaš život.

Nikolina Gmaz, članica izvannastavne skupine Novinari

KNJIŽNICE su mjesta za posudbu različitih knjiga. U knjižarama, antikvarijatima i trgovinama možemo ih kupiti. Kod prijatelja ili susjeda se razmjenjivati. Knjige su dostupne i uvijek ih možemo imati u svom životu.

Čitaj, osjećaj, razmišljaj, stvaraj!

https://wordwall.net/play/17460/442/844

https://wordwall.net/play/17460/319/264

https://wordwall.net/play/17461/111/891

https://wordwall.net/play/17460/903/947

https://wordwall.net/resource/17460705/lektira-song

https://wordwall.net/play/17460/605/634

https://wordwall.net/play/17460/568/515

https://wordwall.net/play/17460/685/541

https://wordwall.net/play/17460/632/690

https://wordwall.net/play/17460/401/810

https://wordwall.net/play/17460/423/984

Na nastava Informatike učiteljice Natalije Stambolija.