Od 1988. godine se u svijetu i kod nas obilježava Svjetski dan borbe protiv AIDS-a (01.12.). Tada su se sastali ministri zdravstva iz cijelog svijeta pozivajući na društvenu toleranciju i bolju razmjenu informacija o toj bolesti.
Moto ovogodišnjeg Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a je «Univerzalni pristup i ljudska prava» (Universal Access and Human Rights). Svjetski lideri su se obvezali da će raditi na općem, sveobuhvatnom pristupu HIV infekciji i terapiji, prevenciji i njezi oboljelih prepoznajući to kao temeljna ljudska prava (pravo na zdravlje). Iako je postignut velik napredak u pristupu HIV infekciji i AIDS-u, potrebna je veća predanost na ostvarivanju tih ciljeva osobito u zemljama u razvoju.
AIDS (Acquired Immuno Deficiency Syndrome) ili SIDA (Syndrome d Imuno Deficience Acquise) odnosno sindrom stečenog gubitka imunosti je kronična neizlječiva bolest uzrokovana HIV-om (Humani Imunodeficijentni Virus) koja je dokazana postojanjem HIV-antitijela uz razvoj oportunističkih infekcija i/ili smanjenog broja CD4 limfocita.
Bolest se prenosi spolnim kontaktom putem sjemene tekućine, sekretom rodnice ili grlića maternice, zaraženom krvlju (najčešće zaražene igle i štrcaljke, transfuzijom zaražene krvi ili krvnih preparata) te preko posteljice s majke na dijete.
Bolest se ne prenosi socijalnim kontaktom, priborom za jelo, upotrebom zajedničkih predmeta, bazena, kihanjem, kašljanjem odnosno ubodom insekata.
Prema podacima u svijetu je zaraženo oko 40 milijuna ljudi. Preko 25 milijuna ljudi umrlo je od AIDS-a od 1981. godine. U Africi (kao jednom od glavnih žarišta bolesti) u tom razdoblju oko 14 milijuna djece ostalo je bez roditelja. Procjene (prema UNAIDS-u) govore da se dnevno zarazi oko 7 000 ljudi od čega oko 1200 djece do 15 godina. Više od polovine su žene, a 96% novih oboljenja je u zemljama u razvoju.
U Republici Hrvatskoj godišnje se zarazi oko 60 osoba s dominacijom muškaraca. Dosad je registrirano (od 1985.godine) oko 800 zaraženih osoba. Republika Hrvatska spada u zemlje s niskom učestalošću zaraze što je posljedica provođenja niza preventivnih aktivnosti.( Nacionalni program suzbijanja HIV/AIDS-a, dobrovoljno HIV savjetovanje i testiranje, program praćenja HIV infekcije, istraživanje proširenosti HIV-a i rizičnih ponašanja te edukacije i informiranja pučanstva ).
Osobito ugrožene skupine su promiskuitetne homoseksualne osobe, promiskuitetne heteroseksualne osobe, intravenozni narkomani, osobe koje putem krvi dobivaju krvne derivate(kao lijek), seksualni partneri gore navedenih skupina i djeca HIV-pozitivnih roditelja.