Vegetacijske znamenitosti Marjana uvećavaju guste borove šume na istočnim obroncima i na cijeloj sjevernoj strani poluotoka. Šume su i od posebnog znanstvenog interesa za šumarska istraživanja, jer prikazuju u praksi uspješno provedeno pošumljavanje ljutog golog krša.
I zato čuvajmo naš Marajan koji diše za nas.
U marjanskoj šumi kao monokulturi alepskog bora najčešći štetnik je borov četnjak (Thaumatopoea pityocampa).
Drugi štetnik po važnosti je čempresov krasnik (Buprestris cupressi), koji napada čempres i cedar. Borova stabla su često napadnuta i od gljive Trametespini. Pojava ovih štetnika je inače česta kod alepskog bora i čempresa., pa Marjan od njih nije ugrožen više od ostalih primorskih šuma istog sastava. Mjere zaštite od ovih štetnika poznate su, a na Marjanu se provode prilično uspješno, tako da navedeni štetnici ne ugrožavaju opstanak šume.
Najveću opasnost za marjansku šumu predstavlja požar. Preventivne mjere zaštite od požara (promatračnice, patrole, uklanjanje suhih grana i stabala i si.) posljednjih 20 godina vrlo se rigorozno provode, pa su štete od požara u tom razdoblju zanemarive. Najučinkovitije će se marjanska šuma zaštititi od svih šteta biotske i abiotske prirode usmjeravanjem njenog razvoja u pravcu što stabilnije i ekološki uravnotežene biocenoze.