Posjet posljednjem  počivalištu Vjenceslava Novaka

            Kao i svake godine profesorice hrvatskoga jezika i grupa učenika posjete posljednje počivalište Vjenceslava Novaka. Još od nižih  razreda sa zanimanjem sam  gledala slike posjeta i iščitavala sastavke dojmova učenika. Oduvijek sam  htjela biti dio te grupe i povezati ime svoje škole sa stvarnom osobom koja je svojim bogatim književnim radom zadužila hrvatsku književnost.

Dan je bio prekrasan, sunčan i ugodan. Koliko god to čudno zvučalo, ali s veseljem i nestrpljenjem, a u ugodnom društvu krenuli smo na Mirogoj.

Već pri samom izlasku iz autobusa očarao me predivan ulaz u Mirogoj -velik kameni zid obrastao bršljenom koji stvara laganu hladovinu i otvara put u nepregledne labirinte Mirogoja. Dok su profesorice  kupovale cvijeće i svijeće, odšetali smo u crkvu. Na  ulazu me zapuhnuo hladan zrak koji je bio pravo osvježenje za jako podnevno sunce.  Mnoštvo crnih tabla s imenima pokojnika naveli su me da ih čitam   i proučavam. Zapitala sam  se čije ime  je još tu i kakva je bila životna priča ljudi koji više nisu s nama.

            Iz tog pomalo turobnog razmišljanja trgnule su nas profesorice koje su stigle s osmjehom na licu i prelijepim velikim vijencem . Uputili smo se prema posljednjem počivalištu  Vjenceslava Novaka. Na putu do njegovog groba vidjeli smo  i posljednja počivališta naših  brojnih pjesnika i pisca poput Dragutina Tadijanovića , Ljudevita Gaja ,Ivana Mažuranića, Slavka Kolara i mnogih drugih.

 Čast  je posjetiti  grob osobe po kojoj je naša škola dobila ime. Vjenceslava Novaka sam tek sada doživjela kao pravu i stvarnu  osobu koja je nekad davno hodala našim ulicama. On je prestao biti samo ime na papiru. Živio je, brinuo,  volio i stvorio mnoga djela u kojima i danas uživamo.

  Trudili  smo se urediti grob što bolje. Počupali smo korov i uredili ružu. Položili smo  vijenac i cvijeće te  se pomolili i pozdravili ga za ovu godinu.

 Zapalili smo svijeću i na grobu našeg prvog hrvatskog  predsjednika  dr. Franje Tuđmana.

            Tako iscrpljeni , gladni i žedni i puni dojmova uputili smo se prema slastičarnici Vincek gdje smo uz kolače i smijeh uživali u druženju.  Spajajući ugodno s korisnim posjetili smo i sajam hrvatskih proizvoda na Trgu bana Josipa Jelačića  gdje smo imali priliku degustirati razne delicije poput domaćeg kulena, kobasica te raznih vrsta sireva .

Naš izlet se polako priveo kraju , a ja sam puna dojmova  stigla kući. Osjećam da mi je ukazana velika čast i zbog toga sam sretna. Prije sam ja čitala dojmove učenika , a sada ih i pišem. Nadam se da će i idućim generacijama biti isto tako lijepo i zanimljivo kao što je bilo i meni.        

                                                                                 Laura Kavalari,7.b