Osnovna škola Žnjan-Pazdigrad

Video

I ove godine naši učenici su se vratili u već poznati dvorac Stara Sušica u istoimenom mjestu pokraj Ravne Gore. Ovaj dvorac svojim ambijentom i smještajem u srcu netaknute prirode Gorskog kotara, stvara idealnu kulisu za veselo druženje s vršnjacima i stvaranje prijateljstava te boravak u prirodi i upoznavanje svih njezinih ljepota.

Naši su se učenici 6. razreda sa svojim razrednicama Ivom Jurišić Sokić i Josipom Tomičić te voditeljicama projekta Istraživačkog učenja u prirodi, Anitom Dujelom i Jelenom Poljak, 17. siječnja vlakom zaputili prema Gorskom kotaru. U već poznatom mjestu Oštarije čekao ih je autobus te su putovanje nastavili prema Ravnoj Gori. Međutim, snijeg koji je bio najavljen kasnije tog dana, počeo je padati ranije... 

Više pod Opširnije!

Tekst pripremila: Jelena Poljak

Autobus su ispunili veselim usklicima oduševljenja nesvjesni toga koliko se brzo vremenske prilike mijenjaju kad si na 800 m nadmorske visine. Za svega nekoliko minuta našli su se zatrpani u snijegu i u nemogućnosti da autobusom nastave dalje. Budući da su bili svega nekoliko stotina metara udaljeni od našeg konačnog odredišta, odlučili su putovanje nastaviti pješice. Prizori, koji su ih dočekali dok su kročili kroz stoljetnu šumu Gorskog kotara, ostat će im vjerojatno urezani u sjećanje zauvijek. Naši učenici su oduševljeno koračali i putem uživali u blagodatima tek napadalog snijega. Grudali su se, trčali, smijali i dječjom cikom probudili pomalo uspavane stanovnike Stare Sušice nenaviknute na ovaj nesvakidašnji prizor. Po dolasku u dvorac dočekalo ih je ljubazno osoblje i topli ručak.

Već sutradan su krenuli u istraživanje pa su najprije posjetili područnu školu Osnovne škole dr. Branimira Markovića u Staroj Sušici. Ova malena škola je jednom davno imala i do stotinu učenika dok danas broji samo tri. U malenoj prostoriji zajedno s učiteljicom, ova tri mala đaka otkrivaju i upoznaju svijet. Odmah do škole nalazi se zavičajna zbirka „Stari predmeti“ koja priča priču o prošlosti Stare Sušice te predmetima koji su njihovi preci koristili u svakodnevnom životu. Ova zbirka također donosi i tužnu činjenicu da je područje Stare Sušice i Gorskog kotara jednom vrvjelo životom i mladim obiteljima dok je danas to područje stalnog iseljavanja stanovništva.

Nakon posjeta školi uputili su se u Muzej velikih zvijeri u kojem su upoznali tri velike zvijeri Gorskog kotara: medvjeda, vuka i risa. Naučili su najvažnija obilježja i navike ovih fascinantnih stvorenja. Podsjetili su se da svoj životni prostor dijele s drugim bićima i da se moraju naučiti suživotu s prirodom, šumom i njezinim stvorenjima.

Po povratku u dvorac malo su se odmorili i ručali te zaputili prema Delnicama. Posjetili su Park-šumu Japlenški vrh te hranili jelene lopatare koji obitavaju u gateru napravljenom u sklopu šume. Park-šuma je smještena tik do klizališta u Delnicama tako da su nakon edukativnog druženja s ovim znatiželjnim životinjama, svoju avanturu nastavili na klizalištu. Klizalište je zapravo dvorana koja ima dvojaku funkciju: u zimskim mjesecima postaje klizačka arena, a ostatak godine pogodna je za održavanje raznih dvoransko sportskih događanja. Neki su se od naših učenika pokazali kao vrsni klizači te su rado pomagali svojim prijateljima koji se nisu tako dobro snašli na ledu.

Za kraj ovog posjeta Delnicama ostavili su nešto zaista posebno. U strogom centru Delnica skriva se nešto uistinu iznenađujuće, a to je Popovićev mlin. Prije sto godina, bračni je par Mihelčić po povratku iz Amerike odlučio višak novca uložiti u prvi električni mlin na ovim prostorima. Njegov fascinantni mehanizam napravljen je u Budimpešti, a u funkciji je od 1925. godine. Naši učenici su putem edukativnog predavanja saznali sve o tome kako mlin radi, čemu služe prostori ispod i iznad njega te na koji se način dopremalo i odvozilo brašno. U ugodnom ambijentu ovog domaćinstva, pojeli su svoju užinu, malo se odmorili, družili te nastavili put dvorca. Već na povratku snijeg je opet počeo padati te su znali da ih sutra čeka snježni dan ispunjen brojnim aktivnostima na otvorenom. Tu večer naši su se učenici zabavljali natječući se u pjevanju, plesanju, najboljoj šminki i frizuri za parove.

Cijeli idući dan bio je rezerviran za istraživanje šume i za razne aktivnosti na snijegu. Nedaleko dvorca nalazi se čistina idealna za sanjkanje i grudanje. Učenici su zajedničkim snagama napravili stazu za sanjkanje s koje su se punom brzinom spuštali prema dnu i brdu snijega u kojem su rado ostajali valjajući se. Kroz šumu i okolne staze tražili su tragove životinja te učili kako se orijentirati i snaći u prirodi pod bijelim ogrtačem. Dečki su se okušali i u nogometu na snijegu dok su cure radile snjegoviće. Večer su opet proveli pjevajući karaoke, a 6.a razred odnio je nagradu za najbolju izvedbu.

Zadnji dan njihove avanture u dvorcu su ih posjetili lokalni OPG-ovi te predstavili svoje proizvode. Uživali su u domaćim džemovima, čajevima i mirisnim sirevima. Nedugo zatim su se spakirali i s tugom napustili dvorac Stara Sušica. Njegovo ljubazno osoblje ih je ispratilo i zaželjelo sretan put. Na povratku kući stali su u zavičaj bajki, grad Ogulin. Prošetali su se jezgrom grada te naučili ponešto o njegovu nastanku i važnosti za hrvatsku vojnu povijest. Ovaj bajkoviti grad je bio inspiracija našoj velikoj Ivani Brlić Mažuranić koja je u svojim djelima na maštovit način opisala njegovu prošlosti i bogato kulturno nasljeđe. Prošetali su se i do Đulinog ponora, kanjona u središtu grada gdje rijeka Dobra završava svoj tok, a uz koji se veže legenda o nesretnoj ljubavi lijepe djevojke Đule i kapetana Milana.

Nakon posjeta i šetnje Ogulinom, autoputom su  nastavili put prema Splitu gdje su ih ispred škole Žnjan-Pazdigrad dočekali oduševljeni roditelji, braća i sestre.    

Projekti koje naša škola već drugu godinu realizira u dvorcu Stara Sušica primjeri su nastave i učenja u realnoj stvarnosti. Naši učenici ne samo da su obogatili svoja znanja i nastavne sadržaje iz Prirode, Povijesti i Geografije, nego su se učili i samoopstojnosti unutar razredne zajednice. Živeći i brinući se jedni o drugima razvijali su svoje radne navike i osamostaljivali se u obavljanju osnovnih higijenskih zadataka. Kad svemu tome dodamo i neizostavnu fizičku aktivnost te bogato kulturno nasljeđe i netaknutu prirodu Gorskog kotara, dobijemo jedan hvalevrijedan edukativni program kojeg treba ponavljati iz generacije u generaciju.