Osnovna škola Žnjan-Pazdigrad

Bio jednom jedan čovjek koji je imao četiri sina. Želio je da njegovi sinovi nauče da ne smiju suditi o stvarima i događajima suviše brzo. I tako, poslao je svakog sina, jednog za drugim, u potragu za stablom kruške koje se nalazilo daleko od njihova doma. Prvi je sin otišao u zimu, drugi sin u proljeće, treći je otišao u ljeto, a najmlađi sin je otišao u jesen. Kada su se svi vratili natrag, otac ih je pozvao da mu opišu što su vidjeli.

Prvi sin je rekao da je drvo bilo ružno, savijeno i uvrnuto. Drugi sin je rekao da je drvo bilo prekriveno sa zelenim pupoljcima i da je puno obećanja. Treći sin se nije složio s prethodnim pričama. On je rekao da je drvo bilo prepuno cvijeća koje je mirisalo tako izgledalo ugodno i izgledalo predivno, bilo je to nešto najljupkije što je on ikada vidio. Posljednji sin se nije složio ni sa jednim od prethodne trojice. On je rekao da je drvo bilo u jeku zrelosti, otežalo od plodova, puno života i ispunjenosti.

Otac je potom objasnio sinovima da su svi bili u pravu, zato što je svaki od njih vidio samo jednu sezonu u životu drveta.  Rekao je sinovima da ne mogu suditi o drvetu ili o osobi samo na temelju jedne sezone. Rekao im je da bit njihovog postojanja, zadovoljstva, radosti i ljubavi koja dolazi od tog života, može biti mjerena jedino na kraju, kad se sve sezone života zaokruže.

Ako odustanete kad je zima, propustit ćete obećanja vašeg proljeća, ljepotu vašeg ljeta i ispunjenost vaše jeseni.

I zato… Ne sudite da tuga jednog razdoblja uništi radost i zadovoljstvo svih onih razdoblja koja tek imaju doći. Ustrajte u teškim danima i bolja vremena će sigurno doći.