Opisat ću svoje dojmove s natjecanja učenika ugostiteljsko-turističkih škola na kojem sam osvojio treće mjesto. Jednom riječju bilo je zaista posebno. Taj jedinstveni osjećaj, strah i želja za uspjehom.

       Sve se to dogodilo kada nam je profesor Lovrenčić predložio sudjelovanje na natjecanju iz turizma, tkz. GASTRO. Bio sam odmah „za“, ali nisam znao što me očekuje... Na takvom natjecanju treba dosta znanja o turizmu i o bilo kojem stranom jeziku. Budući da  sam živio 13 godina u Švicarskoj, odabrao sam njemački jezik, o turizmu sam još trebao učiti, no na kraju sam savladao i to. Profesor Dimić me naučio o turizmu koliko mi je još trebalo. Učio sam i trudio se, dok nije došao taj dan. Najprije sam išao na Županijsko natjecanje, na kojem sam osvojio drugo mjesto. Ne mogu objasniti kakav je to osjećaj bio, budući da bilo još devet sudionika, što znači da nas je ukupno bilo deset. Morali smo se podijeliti u pet skupina, po dvoje. Ja sam bio u paru s jednom natjecateljicom  iz Osijeka. Nakon natjecanja sam imao tri tjedna vremena da se pripremim. Natjecanje se održavalo u vremenu od 2. – 5.travnja 2008. Na taj se dan odvijalo MEĐUNARODNO NATJECANJE UČENIKA UGOSTITELJSKO – TURISTIČKIH ŠKOLA. Na tom je natjecanju bilo devet disciplina, tri hotelijerske discipline (recepcija, turistička agencija i turistička destinacija), a ostalih šest su bile kuharske (slastičari, posluživanje hladnog i toplog predjela, flambiranje itd.)

Putovanje do Poreča trajalo je oko 6 do 7 sati i napokon, stigli smo u Poreč. Profesor Dimić, Viktorija (koja je tkđ. bila na Županjiskom natjecanju i prošla) i ja smo bili smješteni u hotel Plavi. Tijekom istog dana bilo je „izvlačenje“, točno rečeno u 19 sati. Dobio sam natjecatelja koji je bio iz Čakovca, s tim da nas je ovaj put bilo 20 i opet smo se morali podijeliti u skupinu po dvoje.

Moj natjecateljski partner i ja smo morali odgovarati odmah sljedeći dan, s tim da smo još bili prvi u našoj recepcijskoj disciplini. Morali smo odjenuti odijela, namijenjena nekom recepcionaru.

       Trema nas je obuzela, ali smo ipak preživjeli. Rezultate smo saznali tek navečer. Nakon toga sam otišao u svoj hotel da se odmorim. Nakon nekoliko sati prijatelji koje sam tamo upoznao javili su mi da su rezultati stigli. Brzo sam se spremio i otišao dolje. Nevjerojatno, ali istinito, treći sam!!! Nisam mogao vjerovat! Taj osjećaj nikada neću zaboraviti. Još i danas skoro ne mogu vjerovati. Nakon tih sam rezultata tri dana slavio. Bilo je ludo i nezaboravno. Siguran sam da ću se i sljedeće godine prijaviti na to natjecanje.