U spomen na velike radničke prosvjede u Chicagu 1. svibnja 1886. godine taj datum se diljem svijeta obilježava kao Međunarodni praznik rada.
Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno omalovažavanjem i iskorištavanjem radnika.
Niske nadnice, radno vrijeme do ček 18 sati dnevno, teški uvjeti rada, dječji rad...
1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice:
Intervenirala je policija. U spomen na krvoproliće u Chichagu već 1890. godinne taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. Te godine su i zagrebački radnici održali niz štrajkova i skupova na kojima su naglašavali:
„Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi“
Jačanjem sindikata u industrijski razvijenim zemljama, sve su češći štrajkovi i prosvjedni skupovi. Pregovaranjem se postižu značajni uspjesi, smanjuje izrabljivanje radnika.
U neovisnoj Hrvatskoj 1996. godine Sabor je donio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao praznik pod nazivom Blagdan rada. Od 2001. godine službeni naziv se mijenja u Praznik rada.
Prošlo je više od sto godina od prosvjeda u Chichagu, a sindikalno organiziranje radnika, štrajkovi i radnički prosvjedi još uvijek imaju smisla.