Uoči 5. listopada – Svjetskog dana učitelja
okupili smo se u poslijepodnevnim satima u obližnjim Tordincima, na Acinom salašu.
Ugodna šetnja stazama, popločenim starim ciglama, razgledavanje soba uređenih na tradicijski šokački način, ambari i čardaci, krušna peć i đeram, a u dvorištu konji, patke i guske, jabuke i žute mirisne dunje.
Trenutke zadovoljstva podijelile su s nama i kolegice – umirovljenice i zato Hildi, Blaški i Zdenki hvala što nas još nisu zaboravile.
Mudri i pametni ljudi odavno su shvatili koliko je značenje učitelja u razvoju ljudskoga društva, prepoznavši samoprijekorni rad učitelja posvetili im ovaj dan.
Uz stihove haiku pjesnika podsjetili smo se i svojih učitelja:
UČITELJICA
Ona je ZNANJE,
Moć i LJEPOTA,
Ona je SVE.
Ako još dodamo DOBROTA, ako i nas učenici budu pamtili, znat ćemo da naše poslanje i prosvjetarsko življenje nije bilo uzaludno.
Kata Knežević, prof.