Ivan Domac- hrvatski slikar
Matko Peić, književnik i likovni kritičar Ivana Domca crta kao „potomka Đuke Begovića“ i kaže:
„Domac je slikar plamena i agonije slavonske duše. Bojom donosi vrisak, a tonom umiranje slavonske zemlje. Slikar nevjerojatno finih slikarskih pianisima. Majstor za umiranje u muku, za crkavanje bez grecaja, za izdisanje bez uzdaha, ali i za prkos krvi, raskalašenost nerva, divlju orgiju…“
Učenici 1g razreda izradili su plakate kojima prikazuju život i stvaralaštvo velikog umjetnika, slikara Ivana Domca po kojemu je i naša škola dobila ime.
Plakate i slike rodne kuće Ivana Domca pogledajte u fotogaleriji.
Elvira Ištoković, mag.educ.phys. et inf.
Oto Švajcer
Znanac i kritičar koji ga je dugo pratio, Oto Švajcer, napisao je na kraju zatečen njegovom smrću: „Domac je bio jedan od posljednjih strasnika intimnog slikarstva, svijeta intime. Bio je strasnik u punom smislu riječi, koji je izgarao u žaru svojih boja, no nije im podavao puni plamen, već ih je stezao u luk svojeg bola i odricanja. Gušio je njihov žar i zapretavao ih do zakoprenjenosti, do sfumata u kojemu blistaju tonovi iz svojih zvučnih podloga. Rumenila, tamni karmini, boja zrelih višanja, boja starog zlata, onaj mukli zlatni ton, koji je dobivao miješanjem plave, žute i crne boje (upoznao je dragulje kod starog Tiziana i Veronesa) – eto njegove palete… U osnovi bio je on zapravo slikar tužnih raspoloženja, slikar čiji je osjećajni svijet u dalekoj perspektivi kružio oko jednog motiva kao oko svoje jezgre, motiva nastajanja, prolaznosti, motiva smrti. Taj melodični motiv smrti, sublimiran u obliku laganog i mirnog napuštanja, odlaženja, rastajanja, bio je konstanta njegova slikarstva.“