Hotelijersko-turistička škola
RIJEČ RAVNATELJICE 
Godina 1844. smatra se godinom početka opatijskog turizma, jer su Villu Angiolinu
već od prvog dana posjećivali mnogobrojni poslovni partneri i prijatelji bračnog para
Scarpa, doslovce iz cijelog svijeta. U narednih 15-tak god. Opatiju posjećuje
nadvojvoda Ferdinand, carica Marija Ana, ugledni znanstvenici. Jedino što je Opatiji
nedostajalo bio je hotel koji bi mogao primiti veći broj posjetitelja i pružiti europsku
uslugu.
Kada je 1884. svečano otvoren hotel Kvarner, Opatija je već bila uređeno turističko
naselje – godine 1889. proglašena je lječilištem.
Ratni vihor Prvog svjetskog rata prošao je, pa se počelo razmišljati o stručnoj školi
koja bi školovala kadrove koji bi zadovoljili zahtjevne goste.
Dana 17.listopada 1929.god. počela je s radom škola pod nazivom «R.Corso secondario
di avviamento professionle alberghiero IVO OLIVETTI» di Abbazia. (strukovna
hotelijerska škola). Škola je bila u sastavu «R.Provveditorato agli studi dalla Venezia
Giulia e Zara» sa sjedištem u Rijeci, područni ured Volosko – Opatija. Nastavna je
godina trajala do 30.lipnja 1930; upisano je 29 učenika u dva razredna odjela, od čega
je bilo 13 učenica. Nastavni se program izvodio u dvije školske godine. Škola na ovaj
način djeluje do 1939.god. kad se uvode tri godine školovanja, čime se promijenio
nastavni plan i program.
Opatija je uoči Drugog svjetskog rata imala razvijenu infrastrukturu, 81 smještajni
objekt s 3.665 kreveta, te 8.600 stanovnika.
Godine 1942. nastaje Tehnička škola, obrazovanje je trajalo pet godina, a bilo je
podijeljeno u dva dijela:
1. profesionalni dio – stručni dio u trajanju od tri godine
2. tehnički u trajanju od dvije godine.
Učenici su se školovali za obavljanje raznovrsnih poslovnih funkcija u hotelijerstvu
kao što su: činovnički poslovi (tehnički dio) i funkcije upravljanja na području
hotelijerstva i turističkim poduzećima. Nakon završenog školovanja učenici su dobili
naziv «HOTELSKI TEHNIČAR».
Hrvatski se jezik javlja nakon rata pripajanjem ovih krajeva FNRJ.
Školu je šk.god.1945/46 pohađao 81 učenik, od čega 44 učenica raspoređenih u pet
razrednih odjela.Za hotelskog se tehničara školovao 21 učenik. Ravnatelj škole bio je
Filippo Sposito.
Krajem 1946. godine donesena je uredba o osnivanju Niže i Više ugostiteljske škole,
kao Savezne ugostiteljsko – turističke škole u Opatiji, koja je bila jedina u državi..
U Nižu su se školu upisivali učenici koji su završili najmanje 4 razreda osnovne škole.
U Višoj su se školi školovali učenici za samostalno vođenje administrativnih poslova
u hotelima kao i za vođenje stručnih poslova u pojedinim odjelima hotela, turističkih
ureda i sl. Školovanje je trajalo 3 godine, ravnatelj je bio Jakov Smokvina. U
nastanku škole sudjelovao je renomirani hotelijer svjetskog glasa, Opatijac,
pok. Ivan Švarc. Viša je škola nakon dvije i pol godine prerasla u Ugostiteljsko
–turistički tehnikum, da bi od šk. 1955/56 god. djelovala kao Hotelijerska škola
Opatija (na mjestu današnje škole). Tadašnji je ravnatelj Ivan Dujmović,
a Ivan Švarc postaje ravnateljem Ugostiteljske škole. Od tada školovanje
traje 4 god., a na kraju su učenici polagali završni ispit.
Zbog potreba građana šk.1957/58 god. otvara se prvi i drugi razred Srednje
ekonomske škole Opatija, kao područno odjeljenje u Rijeci, a u zgradi Hotelijerske
škole. Ista se zbog nedostatka prostora škol.1958/59god. preselila u zgradu
Osnovne škole. Za potrebe Ekonomske škole 1959.god. nadograđen je kat
u vili iz 1905 god., zgradi današnje škole u Ul.D.Gervaisa 2 čime škola dobiva
pet moderno opremljenih učionica, jedan mali kabinet, zornicu i upravne
prostorije. To je kat gdje se i danas izvodi nastava (uč.12 – 16),
tajništvo, računovodstvo, ured ravnateljice. Škola je imala 170 učenika, a
kabinet za daktilografiju koristile su obje škole (današnja knjižnica).
Ravnateljica je bila Mira Pošćić – Mirošević.
U šk.1960/61.god. škola je imala 135 učenika i 7 stalnih profesora – razmišljalo
se o gašenju Hotelijerske škole. Nastavničko vijeće i Školski odbor držali su
škola mora postojati jer priprema učenike za nastavak školovanja na
Višoj ekonomskoj školi – ugostiteljskog smjera, a u pripremi je bilo Više
turističke škole u Dubrovniku.
Razmišljalo se o otvaranju turističkog smjera što je trebalo doći do izražaja u
samom nazivu škole (Hotelijersko – turistička škola).
Školske 1961/62.god. pod upravom Ugostiteljske škole nalazile su se dvije škole:
Hotelijersko – turistička i Ugostiteljska škola s redovnim i periodičnim
odjeljenjima, brodskim odjelom u Rijeci, odjeljenjem na Rabu i školama za odrasle.
Osnovana je i školska radionica kao samostalna ustanova u hotelu Kontinental
(danas 4 opatiijska cvijeta ). Ravnateljem postaje Teodor Lončarić, Ivan Dujmović
prelazi u Višu ekonomsku školu. U školu su uvedeni nastavni predmeti kao: turizam,
organizacija ugostiteljskih poduzeća, organizacija turističkih poduzeća, mjenjački
poslovi, pasoški, devizni, carinski poslovi, poslovanje turističkih društava,
ugostiteljsko knjigovodstvo, te obavezna ferijalna praksa. 1964. god. Ekonomska
škola postaje samostalna, a 1965. osnivaju se Hotelijerska škola (ugostiteljski
tehničar) u trajanju od 4 god. i Ugostiteljska škola u trajanju od 3 god. Škola je
imala područno odjeljenje u Crikvenici. O odijevanju se vodila posebna pozornost –
učenice su u školi nosile crne kute i crne cipele, učenici košulju, kravatu i crne
cipele.. Hotelskoj privredi nedostajali su kadrovi.
Hotelijerska škola bila je specijalizirana škola koja je školovala hotelijerske
tehničare za rad u hotelu na poslovima recepcije, portirnice, kuhinjske
administracije, nabave, skladišta, službe na katovima, ali i u upravi ugostiteljskih
poduzeća. Uvjet za upis bila su završena dva razreda Ekonomske škole.
Šk.1972/73 god. nastaje Školski centar za školovanje kadrova u turizmu
i ugostiteljstvu, voditelj je bio Božidar Benčić. Reorganizacijom Školski
centar djeluje od šk.1974/75 god.( a u njegovom su sastavu bile:
Gimnazija, Ekonomska i Hotelijerska škola, Ugostiteljsko – uslužna i
prehrambena škola.). Ravnatelj škole bio je Guido Uni. U šk.1976/76 god.u
Centru su 52 razredna odjela. Šk.1977/78 god. dolazi do nove reforme
školstva, nastanka Centra usmjerenog obrazovanja Drago Gervais (CUO).
Iz nekadašnje Ekonomske i Hotelijerske škole u centru su se školovali
učenici slijedećih zanimanja: turistički radnik, stručni radnik
osnovnih ekonomskih poslova, recepcionar i hotelska nadzornica (domaćica).
Centar je djelovao u dosta lošim uvjetima jer se nastava održavala u
3 dislocirane zgrade. CUO je imao 1.290 učenika, od čega je u
hotelijerskim i turističkim usmjerenjima bilo 167 učenika.
Samostalnošću Republike Hrvatske, god.1991. gasi se CUO i od njega se
osnivaju 4 škole:Gimnazija Eugena Kumičića;
Obrtnička škola;
Ugostiteljska škola i
Hotelijersko – turistička škola.
Tada je škola imala 13 razrednih odjela i 420 učenika.
Hotelijersko- turistička škola i gimnazija dijele zgradu. Ravnatelj je do 1996.
bio Josip Krajač. Od 1996.god.ravnateljica škole je Ksenija Beljan.
Šk.1998/99 god. škola je imala 453 učenika , dok danas škola ima
317 učenika raspoređenih u 12 razrednih odjela.Smanjenje broja
učenika u osnovnim školama ostavilo je traga i na našoj školi.
Većina učenika dolazi iz Rijeke, njih 158, dok je Opatijaca svega 23.
Danas je škola prisutna u svim porama života grada Opatija, Primorsko –goranske
županije. Dobitnici smo Županijske nagrade 2005. kao najuspješnijasrednjoškolska
ustanova, te nagrade grada Opatija u 2007.god. za područje odgoja i obrazovanja.
Škola je članica AEHT-e – Europske asocijacije hotelijersko- turističkih škola
sa sjedištem u Luxemburgu. U Republici Irskoj naša je učenica Eda
Sandalj osvojila zlatnu medalju kao najuspješnija predstavnica iz
Republike Hrvatske u disciplini «Poslovanje recepcije hotela».
Sudjelujemo na brojnim natjecanjima – školskim, gradskim, županijskim,
državnim i međunarodnim i sa tih smo natjecanja donijeli brojne zlatne,
srebrne i brončane medalje.
Surađujemo sa brojnim školama u zemlji i inozemstvu- Republika Mađarska,
Kraljevina Švedska, Kraljevina Nizozemska.
Dobra pozicioniranost Republike Hrvatske, razvoj turizma kao strateškog
cilja otvara nadu i vjeru u dobru budućnost škole, njezinih djelatnika i učenika
koji će taj cilj i ostvariti.