U Vodicama je, od 26. do 28. travnja 2023. održana Državna Smotra LiDraNo za učenike srednjih škola i njihove mentore, na koju je pozvana učenica 2. razreda opće gimnazije naše škle - Neva Blažević.
Neva je pozvana na smotru u kategoriji literarnih radova i njezina je priča Hel ant aba među 20 odabranih srednjoškolskih radova te je tiskana u zborniku ovogodišnjeg LiDraNa. No, upravo je Nevinu priču državno povjerenstvo izabralo za čitanje na svečanom programu zatvaranja smotre, što je dodatno priznanje za Nevu i njezin literarni rad.
Pitali smo Nevu da nam kaže ponešto o tome kako joj je bilo u Vodicama i kakva je iskustva ponijela sa Smotre:
- Kada sam čula vijest da sam pozvana na Državnu smotru LiDraNo, bila sam oduševljena. To mi je pokazalo da se moja priča svidjela i drugima, članovima povjerenstva: Zoranu Feriću, Dubravku Jelačiću Bužimskom, Zlatku Kriliću, Miroslavu Mićanoviću i Kristijanu Novaku, već potvrđenim i priznatim književnicima. Takav uspjeh definitivno mi je podigao samopouzdanje i dao motivaciju za daljnje pisanje. Međutim, ono što je još vrijedno i što me dodatno motiviralo na LiDraNu je susret i druženje s ostalim sudionicima, posebno mladim literatima koji imaju slične interese, pa je i to vrijednost koju mi je LiDraNo donio i jako sam zahvalna na tome.
Neva nam je još ispričala:
- Na radionicama sam radila u grupi Kristiana Novaka, zajedno s još četiri sudionika. Novak je vrlo ugodan i opušten, rekao nam je da su naši radovi kvalitetni i da mogu stati uz bok pričama profesionalnih pisaca, čak da bi i on mogao bez zadrške potpisati naše priče te da nije uopće bilo lako odabrati najbolje jer su radovi vrlo kvalitetni.
Zamolili smo Nevu neka nam ispriča kako je nastala njezina priča neobičnoga naslova Hel ant aba te neka nam pojasni taj naslov.
- U priči Hel ant aba htjela sam prikazati borbu čovjeka sa samoćom i, zapravo, prva ideja mi je bila priča o botaničaru na pustom otoku koji se bori sa samoćom pričajući s biljkama i brinući se o njima. Ubrzo sam shvatila kako je takav scenarij ekstreman i nerealan, pa sam odlučila smjestiti priču u svakodnevicu s uobičajenim likovima i tako sam došla do policajca. Smjestila sam ga na granicu, a onda je moj film počeo. Djevojčica sa zelenom maramom na glavi jednostavno mi se već stvorila pred očima. Kad mi je palo na pamet da mu djevojčica govori nešto što ne razumije, priča se sama rasplela te sam već znala kraj. A, kad sam guglala arapski prijevod rečenice „Jesi li ti otac?“, bilo je jasno kako ću nazvati priču. Živimo u svijetu punom predrasuda i nerazumijevanja prema onome što nam nije svakodnevno. Mogu se zamisliti kao djevojčicu sa zelenom maramom na glavi koja zbog rata ili imovinskog stanja mora napustiti svoj dom. Djevojčicu koja je, zbog stvari koje još ne može razumjeti, prisiljena pozdraviti se s djetinjstvom te zbog toga ranije sazrijeti. Svi bi se, zapravo, trebali zapitati koliko naši postupci utječu na sudbinu drugih ljudi, ali i na naš život i možemo li nešto promijeniti, kako u postupanju prema drugima, tako i u vlastitome životu.
Za kraj vam donosimo Nevinu priču u cijelosti. Čitajte i uživajte!
Hel ant aba!
Izašao je iz automobila i čvrsto koračao prema rječici. S druge strane bila je grupa ljudi, izbjeglica.
- Zapovjedniče, što da radimo? - čovjek s velikim madežom na licu uputio mu je zabrinuti pogled.
- Pozovite pojačanje i pobrinite se da ne pređu preko. – odbrusio je. Lice mu je ostalo nepomično. Protrljao se prstom ispod desnog oka.
A onda je primijetio djevojčicu sa zelenom maramom na glavi. Grčevito se držala za žicu i ljuljala se. Baš kao i mala Julka neki dan na ogradi u parku pokraj kojeg svakog jutra prolazi. Mogle bi biti sestre. Djevojčica sa zelenom maramom nagnula se naprijed, a onda je primijetio da je ovratnik njezine majice zgužvan i rastegnut.
- Hel ant aba!... Hel ant aba! - dovikivala mu je dječjim glasom koji je govorio za gomilu. Svoj je prošireni ovratnik stavila u usta i još više ga rastezala. Gledala ga je ravno u oči, s prezirom i bez straha. Okrenuo se, sjeo u automobil i pošao prema policijskoj stanicu.
XXX
Ušao je u svoj ured, odložio ključeve automobila, natočio vodu iz aparata u šalicu za kavu i zalio biljku u kutu prostorije pokraj prozora koja je svoje listove okrenula prema svjetlosti. Zatim je u ladicu ispod radnog stola spremio fascikl s dnevnim izvješćem.
Već je bio nadomak automobila kada ga je zaustavio hrapavi glas:
- Di ćeš? Mogli smo na piće, pa ne žuriš djeci. - dobacio mu je Luka koji mu je neki dan dugo pričao o svojoj bolesnoj mački, pa je ovo druženje odlučio preskočiti.
XXX
Dok se vozio kući, radio je šumio. Nije imao volje prebaciti kanal niti ga isključiti.
XXX
Teško je koračao prema vrtu. Činilo mu se kao da na svakom novom koraku iznova čuje djevojčicu sa zelenom maramom na glavi.
- Hel ant aba! - promrmljao je sebi više puta u bradu. Kada se sagnuo da iščupa korov, čuo je ženin glas s prozora:
- Pa da ni uniformu nisi mogao skinuti, nego odmah u taj tvoj vrt! Dođi, gotov je ručak!
XXX
