Osnovna škola Bilje

Ankica Bilandžić

Čovječe, zamisli da si ptica! Zamisli da letiš iznad Europe. Vidiš li Dunav? Da, to ti je ta moćna zelenoplava anakonda duga 2880 km. Odleti sad malo na njegovo ušće, njegovu deltu. Vidiš li tu širinu? E, tu se ulijeva u Crno more u lepezi od 300 kilometara! Kreni uzvodno, prati je i zastani na polovini. Eto, baš tu na sredini je tzv. druga delta Dunava ili Kopački rit, park prirode jedinstven u Europi upravo po tome što ima svoju srednju deltu.

Vidiš, tu malo dalje jedan je dvorac, a u parku, odmah do njega jedna je škola. To ti je, čovječe, naša škola-Osnovna škola Bilje.

Vidiš li ti taj naš trokut, tu našu Baranju? Naše granice? Zarobila nas Drava na jugu, Dunav na istoku a granica s Mađarskom na sjeveru i zapadu. Sad si sigurno misliš da smo stvarno zarobljeni, da smo izolirani, da ne mrdamo!

Čovječe, grdno se varaš!

Jesi li ikada čuo za cjeloživotno učenje, jesi li čuo za Comenius? Znaš li ti što je to etwinning? E, vidiš to su ti programi Europske unije koji su nam omogućili da se upoznamo sa stotinama europskih škola, tisućama učenika i učitelja. To su ti programi koji su nam omogućili da pređemo granice ovog našeg magičnog trokuta i odemo daleko, zaista daleko od Dunava.

Zanima te gdje smo sve bili? E, pa vidiš li Atlantik, vidiš li Crno more, vidiš li Baltik, vidiš li Sredozemno more, vidiš li La Manche, vidiš li Tirensko more? Sve smo ti mi to posjetili, na svim tim obalama smo bili. Na jednima šetali, na drugima plivali. U Normandiji smo se iskrcali, pod Eiffelovim tornjem se parkirali, pored Big Bena čavrljali. U Aja Sofiji smo se molili, u Pragu zalutali, Andaluziju biciklom otkrivali. Krakovski geto osjetili, švedski nam sobovi cestu preskakali. Helsinški je aerodrom izgledao kao sasvim novi. U Ankari smo se Ataturku poklonili. Rimskim smo Forumom prošetali, aquadukte od dvije tisuće godina dodirnuli. U Auschwitzu smo bili. Miris krematorija osjetili. Holokaust izučili. Za žrtvama plakali. Ukupno 11 učitelja i 25 učenika na 63 putovanja bili.

Naše zadnje putovanje bilo je do naše najudaljenije partnerske škole. Da dođeš do nje moraš preletjeti Sloveniju, Austriju, Njemačku, Belgiju i Ujedinjeno Kraljevstvo. Čak i Škotsku! E, onda stižeš na Island. Točno 4004 km od nas do njih! U jednom smjeru, naravno!

Naša se islandska partnerska škola koju domaćini zovu Arskoli smjestila na samom sjeveru Islanda u jednom fjordu udaljenom nekih 150 km od arktičkog kruga. Island je površinom gotovo duplo veći nego Hrvatska. Grad Saudarkrokur jedan je od najvećih islandskih gradova. Broji oko 2500 stanovnika. Cijeli Island ih ima oko 330 tisuća. Kao naša Osječko-baranjska županija. Dvije trećine ili oko 220 tisuća živi u glavnom gradu Reykjaviku koji se smjestio na zapadu otoka. To ti je jedan odličan mali glavni grad koji nosi epitet najsjevernijeg glavnog grada na svijetu. Nema trunke prašine, a njegov te vjetar šiba poput dubrovačke jake bure. Jesi kad stajao na dubrovačkoj jakoj buri? Zapravo, klima im je polarna, ali temperature zimi ne prelaze -26, niti ljeti +26 st. Celzijusa. Problem je samo u tome što zbog vjetra na +4 imaš dojam ako da je -4. Fasade su im tako čiste kao da su baš sada sagrađene. Krovovi crkava iz devetnaestog stoljeća se tako sjaje da to ne možeš vjerovati. Čovječe, imaju najstariji parlament na svijetu! Možeš li to zamisliti? A mali je, kao neka kućica. Nemaju vojsku, ne treba im! Doduše, nemaju ni jedan metar željezničke pruge. Imaju jedan autoput broj 1. Ide u krug u dva smjera i dug je oko 4000 km. Da ga kao dobar putnik pređeš autom, potrebno ti je oko 5 dana.

Čovječe, za obrazovanje izdvajaju 8 % proračuna! Mi, njihovi partneri iz Baranje samo 2,5 %!

Učitelji im imaju plaće oko 3000 eura. Na učiteljskom parkingu od ukupno 42 automobila, izbrojali smo čak 28 raznih džipova i SUVova! U školi imaju oko 350 učenika i 40 zaposlenih, što otprilike odgovara našem standardu. Školska je oprema nova, moderna i praktična. Otvorili smo jednu učeničku torbu. Unutra je bio samo laptop. Nijedna knjiga! One se ne nose kući, ostaju u školi. U kuhinji je bilo 4 radnice. Prije i poslije doručka učitelj tjelesne i zdravstvene kulture vodi ples uz glazbu i svi plešu. Imaju ručak i izbor od tri jela. Obroci su uz meso puni voća i povrća. Nastavno sportska dvorana je triput veća od naše. Imaju preko 500 raznih lopti. Pumpaju ih kompresorom. Kompletan školski razglas je ugrađen u zidove. Zaštićen kliznim vratima. Nikuda ga ne moraš prenositi, žice spajati, patiti. U školskoj knjižnici 20-ak laptopa po stolovima. U raznim bojama. Onako, kao kod nas krede. Papiri, toneri, vuna, konci, materijali se mogu dobiti bez ograničenja. Nema brojanja. Sve je stvar povjerenja. U školu je uvedeno plaćanje karticama. Nema tečaja, preračunavanja, mučenja. Imaju i osobe s posebnim potrebama. I asistente za sve njih. Zbornica je velika, svjetla, udobna, namještena trosjedima. Kava je besplatna. Svakodnevna. Tu je učenje i rad uživancija. Partneri iz Welsa, Poljske, Španjolske, Finske, Njemačke, Italije i Mađarske imali su što vidjeti i naučiti. Dobra ćemo iskustva kod kuće primijeniti.

Cijena goriva ne prelazi 12 kuna po litri. Nema nezaposlenih. Stopa nezaposlenosti je 0 %! U 2013. godini bili su najsigurnija država na Kugli Zemaljskoj. Drugim riječima, imaju nultu stopu kriminaliteta. Za cijelo vrijeme svog boravka tamo nismo vidjeli da imaju i jednu svinju. Zato imaju nebrojeno puno ovaca. Kažu da su upravo ovcama zahvalni za svoj opstanak, jer ih je povijesno hranila i grijala. Davala im toplinu. Njena je vuna i koža jedan od glavnih izvora prihoda na Islandu. Imaju nacionalno udruženje štrikera ili pletača. Zajednički izrađuju tipične islandske pulovere i veste koje putem nacionalne robne marke Geysir dosižu cijene i do 150 eura po komadu. Pletenje je dodatni izvor prihoda i za neke učiteljice, jer smo svojim očima vidjeli da na raznim sastancima i seminarima slušaju govornike i usput pletu. Dodatno zarađuju. Tamo se i od turizma može lijepo živjeti. Možeš unajmiti helikopter za dvije osobe za dva sata za samo tisuću eura. U staroj luci Raykjavika možeš uplatiti Wallewatching ili promatranje kitova. Ako iznajmiš bicikl, to će te koštati 30 eura na dan.

Njihova nam hrana baš i ne paše-što po okusu, što po iznosu. Jedu sirove morske pse, ptice Paffin, janjeće glave i razne konjske kobasice. Pečena janjeća glava košta 20 eura a janjeći kotlet 40! Za samo jedan kotlet, ja u hrvatskoj školi moram raditi 2 dana. Osom toga, ni ne volim ga baš nešto. Inače, imaju predivne islandske konje. Na otoku je oko 70 tisuća grla. U dijaspori ih živi oko 100 tisuća. Dok se voziš cestom uz predivne krajolike možeš naletjeti na termalnu kupku. Dok se sve puši, autobus se zaustavi i samo sa +4 lagano uroniš u +40. Usput još dobiješ rakiju od 40 gradi da sve lakše podneseš. Na Island nikada nemoj ići bez da na sebi imaš kupaću opremu, jer nikad ne znaš iza kojeg ugla te sreća čeka. Island je otok sa vrlo visokom seizmičkom aktivnošću. Prevedeno, to znači da se neprestano trese, što od zemljotresa što od vulkana. Tamo je normalno doći na benzinsku i prvo pogledati televizorske ekrane s upozorenjima (alertima) o vulkanskim erupcijama i smjerovima u kojima se moraš, odnosno ne smiješ kretati. Islanđani 90 % svojim kućanstava griju energijom iz termalnih izvora. Energetski su najučinkovitija zemlja na svijetu.

10 % površine im pokriva lava i 10 % ledenjaci. Na skamenjenoj lavi grade kuće. Kad izadeš na dvorište, sve je neravno i puno lave. Zamisli ti to, čovječe!

Ovdje možete pogledati album s fotografijama.

Na kraju , samo informativno - uz 14 raznih Comenius kontaknih seminara, pripremnih posjeta i strateških multilaterarnih projekata, naša je OŠ Bilje dobila i dva K2 Erasmus plusa i u svakom partnerstvo s još po šest škola.

Raduj se, čovječe, još ćeš s nama letjeti! Raduj se, do bola!