KORAK U PROŠLOST ŠKOLE
Donosimo vam nekoliko zanimljivosti o Josipu II. Habsburškom, osnivaču ravnogorske škole…
Josip II. Habsburški, sin carice Marije Terezije, rodio se 13. ožujka 1741. Godine 1781. izdaje već prije pripremljen „Edikt o vjerskoj toleranciji“, kojim izjednačava sve vjere u austrijskim nasljednim zemljama te u Ugarskoj i Hrvatskoj. Tako su u pravima izjednačena katolička, pravoslavna i protestanska vjera, a jednakost dobivaju i Židovi. Četiri godine kasnije u Varaždinu je utemeljena prva židovska općina u Hrvatskoj. Također, 1781. napisao je i „Edikt o ukidanju kmetstva“. Tim je ediktima donekle donio ravnopravnost među ljudima, ali i potvrdio da želi svim ljudima sreću. Tu činjenicu potvrđuje i to da je osnovao prvu školu 1786.g. u Ravnoj Gori. Za njegova vladanja školu su morali pohađati svi dječaci i djevojčice jer se ne polaženje kažnjavalo novčano.
Josip II. Habsburški
POVIJEST ŠKOLE OD 1876. DO DANAS (od pločica do kompjutora)
Prvu je školu u Ravnoj Gori osnovao Josip II. Habsburški 1786. godine. Za vladanja Josipa II. školu su morali pohađati svi dječaci i djevojčice jer se nepolaženje kažnjavalo. Za cara Leopolda ta je obveza ukinuta pa je nastao priličan nemar u pohađanju škole.
Prvi ravnogorski učitelj bio je Antun Dizmaš Filipović. 1828. godine odlučeno je da se popravi kameralna krčma i da se u nju smjesti škola.. Nastava se održavala na hrvatskom i njemačkom jeziku.
Polaznici škole u Ravnoj Gori 1850. godine |
||
dječaci |
djevojčice |
ukupno |
57 |
25 |
82 |
Kako se stanovništvo sve više povećavalo stara je škola postala pretijesna pa se 1923. godine započela graditi nova škola u centru mjesta koja je dovršena 1924. godine. Nastava je tridesetih godina bila od 8,30 h do 11 h, a zatim od 13,30 h do 15,30 h. Po sjećanju baka i djedova pisalo se na pločicama, na kocke i crte. Na tankoj vezici bila je privezana spužva. Ivan Marković, otac Branimira Markovića po kojemu naša škola nosi ime, bio je učitelj u ravnogorskoj školi tih godina. Stariji Ravnogorci sjećaju se učitelja po strogoći, ali i po točnosti. Želio je čistoću, mir i tišinu. Govorio je da se čovjek pozna po tome kako zatvara vrata. Ako je netko pri odlasku na WC lupio vratima morao je sve dijelove radnji ponoviti kako bi dobro zapamtio način na koji se tiho zatvaraju. U hodniku škole bio je lončić iz kojeg su svi pili vodu. Ako se lončić nekome razbio morali su otkriti krivca i on je morao kupiti novi lončić.
U razredima ih je bilo mnogo. Svake nedjelje išli su u crkvu, a i tamo su morali biti vrlo mirni jer su ih za nemir učitelji kažnjavali povlačenjem za uši. Svake srijede popodne imao se ručni rad. Učile su se plesti čarape, heklalo se, štrikalo… Utorkom i petkom imali su vjeronauk. Četvrtkom nisu imali nastavu. Tko je stanovao daleko u školu si je donosio ručak. U jesen su djeca morala nositi drva u podrum i slagati ih, brinuti o izgledu i urednosti dvorišta, mesti lišće…
Učitelj Marković govorio je svojim učenicima: "Hrvati si moraju napisati prvo ime, zatim prezime." U školu su učenici odlazili s torbama u kojima su nosili pločicu i kredu. Ono što su u školi tintom pisali ostajalo je u vitrinama. Klupe su bile duge, a u njima je sjedilo više đaka. Dječaci su sjedili u lijevom redu, a djevojčice u desnom. Prve redove zauzela su djeca iz boljestojećih obitelji i djeca koja su se isticala znanjem. Knjige su dobili besplatno. Često su učilo govorenje napamet vrlo dugih pjesama, poema. Pazilo se na rukopis, krasopis, pisan tankom crtom gore, debelom dolje. Ako je netko imao komad kruha u pauzi ga je dijelio s prijateljima. Nikada se u školi nisu potukli. Na kraju su godine učenici dobili svjedodžbe, a tridesetih godina su bile pisane ćirilicom.
Tijekom Drugog svjetskog rata školsku je obuku pohađalo oko 200 polaznika. Škola je također služila i kao kasarna za razne vojne formacije. Tako su, na povlačenju partizani zapalili zgradu, te je izgorio krov. U to vrijeme se nastava održavala u dvorani kuće Pavletić, a tijekom 1943./1944. i u privatnoj kući Franje Herljevića. Školske godine 1944./1945. nastava se opet počela održavati u staroj zgradi.
1946. godine u Ravnoj Gori je otvorena sedmogodišnja škola koja se proširuje na osmogodišnje školovanje.
Godine 1958. nastava se odvijala u tri smjene, od 8 do 21 sat, a učenici su se hranili u školskoj kuhinji. Škola je imala 12 odjeljenja i 340 učenika.
1959. godine osmogodišnja je škola u Ravnoj Gori formirana kao centralna škola koja ima područna odjeljenja u Staroj Sušici i Starom Lazu.
1963. god. naša je škola imala 484 učenika, a ukupan broj učenika kad mu se pribroje učenici Starog Laza i Stare Sušice iznosio je 558 učenika.
Nakon toga broj učenika počinje opadati.
Polaznici škole u Ravnoj Gori 1971./1972. |
|||
Niži razredi (1.r.-4.r.) |
Viši razredi (5.r.-8.r.) |
||
143 učenika |
Ukupan broj učenika: 362 |
165 učenika |
|
Godine 1971./1972. bilo je 17 nastavnog osoblja koji su tada učili 362 učenika.
Nova zgrada škole preuređena je iz starog ferijalnog doma. Smještena je podalje od samog centra Ravne Gore. 1975. dobila je naziv Osnovna škola Dr. Branimira Markovića po znamenitom znanstveniku, rođenom Ravnogorcu Dr. Branimiru Markoviću.
ŠKOLA DANAS!
Djelatnici OŠ Dr. Branimira Markovića oduvijek pridaju posebnu pozornost očuvanju pravih vrijednosti koje imaju utjecaj na odgoj i obrazovanje djece, razvoju potreba i sposobnosti svakog pojedinog učenika i praćenju njegovog napretka. Iz toga proizlazi ostvarenje kvalitetnog nastavnog rada, raznovrsnost i brojnost izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti učenika po čijim je rezultatima škola nadaleko poznata. Sportski rezultati se neprestano nižu – TSK Ravnogorac je prvak u nordijskom skijanju, zapaženi su uspjesi u nogometu, odbojci, stolnom tenisu i šahu. Učenici su vrlo uspješni i u literarnom, izdavačkom, scensko-recitatorskom, likovnom i glazbenom stvaralaštvu. Školski zbor Brezice poznat je u cijelom Gorskom kotaru i šire. Zbor se okitio srebrnim i zlatnim plaketama na međunarodnim zborskim natjecanjima. Postižemo značajne rezultate u aktivnostima poput mladih biologa, informatičara i matematičara, a svojim zalaganjem doprinosimo i očuvanju ravnogorskog narječja, te tradicionalnih običaja izradom narodne nošnje i oživljavanju tradicionalnih goranskih glazbenih instrumenata. Aktivno provodimo eTwinning i Erasmus projekte. Dobitinici smo eTwinning School label priznanja za 2021./2022. i 2023./2024. god. Proveli smo tri Erasmus projekta: Music to all, Mindfulness vještinama i igrom do zdravlja te Nordijski pristup za zeleniju školu. Od 2024. godine akreditirana smo ustanova za provođenje europskih projekata. Dobitnici smo srebnog statusa Eko škole. Škola uspješno surađuje s lokalnom zajednicom i s roditeljima putem radionica. Dodijeljena su nam brojna priznanja županijskog i državnog nivoa za uspjehe i rezultate za unapređenje pedagoške teorije i prakse. Ravnateljica škole je Nataša Možgon Kauzlarić.
Današnja OŠ Dr. Branimira Markovića u Ulici Ivana Mažuranića
« Kolovoz 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |