Osnovna škola Breznički Hum

       Pustolovina je počela u ranojutarnjim satima okupljanjem ispred škole, u dobrom raspoloženju svih putnika. Uz dobru opskrbu klipićima, kroasanima, sendvičima i pićem i vožnja je bila ugodnija. Simpatična vodičica Vesna detaljno nas je 'vodila' cijelim putem pa smo sretno stigli na naše prvo odredište - Bohinj. Uživali smo u ljepotama Bohinjskog jezera, veličanstvenom pogledu na vrhove Triglava, a poseban doživljaj bio je uspon do Slapa Savice, izvora Save Bohinjke, koji se nalazi u Triglavskom nacionalnom parku, na nadmorskoj visini od 894 metra. Da biste uživali u pogledu na prekrasan slap visine 25 metara, morate biti u prilično dobroj formi jer do njega vodi 640 stepenica, no, trud se, svakako, isplati. Neki brže, neki sporije popeli smo se do vidikovca s kojeg se najbolje vidi slap gdje smo svoj 'podvig' morali i ovjekovječiti ponekom fotografijom. Silazak je bio nešto lakši pa smo nakon kraćeg zaustavljanja u suvenirnici te okrjepe hladnom, izvorskom vodom krenuli prema Bledu. Putem smo zastali u Ribičevom Lazu, središnjem mjestu Bohinjskog jezera gdje smo posjetili crkvicu sv. Janeza i prošetali uz obalu jezera gdje je inspiraciju za svoje 'krimiće' pronašla i slavna Agatha Christi. Posjetili smo i spomenik četvorici hrabrih planinara koji su se prvi popeli na Triglav u 18. stoljeću.

Planina Triglav nalazi se unutar jedinog nacionalnog parka u Sloveniji. Triglav je dobio ime po božanstvu Južnih Slavena koje je imalo tri glave jer svojim oblikom podsjeća na neosvojivog diva. Strmi puteljci kojima je prošaran mame na šetnje i uživanje u svježem zraku, a šum vode samo upotpunjava dojam siline i ljepote krajolika.

Čekalo nas je još Bledsko jezero, biser slovenskih Alpa. Razgled Bleda, malog mjesta od svega 5500  stanovnika, koje slovi kao jedno od najljepših alpskih odmarališta, započeli smo panoramskom vožnjom do srednjovjekovnog dvorca - starog grada Bleda, odakle smo se stepenicama spustili do centra i jezera koje je dugo 2120 m, a široko 1380 m. Šećući oko jezera okruženog planinama i šumama, uživali smo u bajkovitim prizorima i čistom zraku koji nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Divlje patke i labudovi kao da su srasli s okolinom. U predahu od razgledavanja na red su došli kava i čuvene bledske kremšnite-blejske kremne rezine, uz koje je pogled na jezero i otočić Bled bio još ljepši. Otočić Bled je poseban i po tome što je to jedini prirodni otok u Sloveniji. Šteta što nismo imali dovoljno vremena za vožnju lađicom do otoka gdje nas je čekala crkva sv. Ane i njezino zvono želja!

Teška srca i puni lijepih dojmova napustili smo bledsku idilu. Iako nismo isprobali sreću na čuvenom zvonu želja, poželjeli smo više zajedničkih izleta i više druženja na ovako lijepim lokacijama.