Osnovna škola Bukovac Zagreb

(Fotograf: Dorian Mutapčić, 6.d)

Pola deset.

14.11.2014. krenuli smo u pratnji knjižničarke Rahele na u posjet Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) i Interliberu – sajmu knjiga. Javni prijevoz dovezao nas je do NSK gdje se održavala završna svečanost Nacionalnog kviza za poticanje čitanja, u kojem smo sudjelovali, no opet nismo ništa osvojili. Kad smo ušli u NSK, prvo smo primijetili „grobnu“ tišinu što se inače rijetko viđa u našoj školskoj knjižnici. Knjižnica je bila ogromna, stvarno impresivna, najveća u Hrvatskoj. Jedino što se moglo čuti je bend knjižničara KGZ-a kako se uvježbavaju. Zvučalo je kao pjev anđela u svoj toj tišini koja nas je zatekla. Po izlasku iz NSK vidjeli smo Vandu Winter i slikali se s njom. Za neke je to bio veliki doživljaj. Nakon toga smo htjeli autobusom otići na Velesajam gdje se održavao Interliber, ali ga dugo nije bilo, a mi smo bili jako nestrpljivi pa smo se preko Savskog mosta pješice uputili prema našoj destinaciji. Putem smo se svi naslikavali ispred fontana.

Pola dvanaest.

Došli smo na Interliber. Stigli smo oko pola dvanaest, a povratak je trebao biti u pola tri, tako da smo imali tri sata razgledavanja.

Prvo smo krenuli u paviljon br. 5 koji nam je bio odmah preko puta ulaza i činio nam se najveći i tamo je bio sajam najpopularnijih izdavača poput Algoritma i Školske knjige. Ondje je većina kupila „Hekatinu školu“ i peti nastavak „Gregovog dnevnika“. Izašli smo iz paviljona i kupili hranu (fritule). Zatim smo se svi razišli i počeli sami razgledavati. Mnogi su htjeli ući na sajam videoigara, ali se ulaz plaćao 30 kn. Neki su htjeli ići u zabavni centar „Habyland“, ali ni to nije bilo moguće. Lunjali smo 2 sata među knjigama i postali umorni. Otišli smo na sajam glazbe i multimedije. Tamo su bili ponuđeni razni instrumenti, pretežno klaviri. Ispred klavira su bile sjedalice pa smo tamo sjeli i svirali. Većina nije čula što svira zato jer je jedan od organizatora počeo na sav glas svirati električnu gitaru. Po izlasku sa sajma glazbe i multimedije smo sreli bivšu profesoricu iz hrvatskog. Bilo nam je drago što smo ju vidjeli.

Pola tri.

Svi smo spakirali vrećice pune knjiga i krenuli prema školi. Pri povratku smo stali na mjesto gdje pada 16 meridijan. Kad smo stali na sredinu 16 meridijana svi smo počeli mumljati da bi čuli jeku koja je dolazila iz njegove dubine. Slikali smo se i sjeli u sljedeći tramvaj. Otvorili smo prozor na starom tramvaju i vikali, pjevali i mahali ljudima. Neki od tih ljudi su nam mahnuli, neki su se smijali, a neki su mislili da smo luđaci.

Pola pet.

Došli smo pred školu. Uzeli smo torbe i krenuli svatko svojoj kući.

Mnogi od nas se slažu da je ovaj Interliber bio najbolji.

Iva Šarac, 6.d