Osnovna škola Bukovac Zagreb

Jedan od najvećih izazova roditeljstva u digitalnom dobu je praćenje i usmjeravanje djetetovog korištenja digitalne tehnologije, odnosno korištenja pametnih telefona, tableta, računala i drugih digitalnih uređaja. Mnogi se roditelji pitaju na koji način i u kojoj mjeri omogućiti, a opet s druge strane i ograničiti djeci pristup različitim uređajima i sadržajima. Jedan od načina, spomenut i na našoj stranici, su mobilne aplikacije kojima je moguće kontrolirati i nadzirati vrijeme koje dijete provodi u korištenju digitalnih uređaja, ali i sadržaje kojima je izloženo. No, praćenje i usmjeravanje djeteta prilikom korištenja digitalnih uređaja puno je više od kontrole i nadzora te se često objašnjava teorijom roditeljske medijacije.

Teorija roditeljske medijacije pomaže nam u shvaćanju toga na koji način roditelji omogućuju djetetu korištenje i pristup digitalnoj tehnologiji te kako posreduju prilikom tog korištenja (Clark, 2011). Teorija se bavi načinima na koje roditelji komuniciraju s djecom u vezi digitalne tehnologije kako bi ublažili negativne i potaknuli pozitivne učinke za koje vjeruju da korištenje medija ima na djecu. Roditeljska medijacija su sve strategije koje roditelji koriste za kontrolu, nadzor i/ili tumačenje sadržaja djetetu (Warren, 2001). Tri su tipa roditeljske medijacije: restriktivna medijacija, aktivna medijacija i zajedničko korištenje (Nathanson, 1999; Warren, 2003). Restriktivna medijacija se odnosi na postupke koji uključuju ograničavanje vremena korištenja (npr. korištenje uređaja pola sata dnevno) ili ograničavanje sadržaja kojem dijete pristupa putem uređaja. Aktivna se medijacija odnosi na raspravu i razgovor roditelja i djeteta o medijskim sadržajima i aktivnostima na uređajima. Zajedničko korištenje, odnosi se na roditeljsko i dječje zajedničko korištenje uređaja koje može imati više svrha (npr. zabava, učenje).

Mnoge obitelji, ovisno o tome na koji način odgajaju svoju djecu te mišljenje, stavove i znanje o digitalnoj tehnologiji, postavljaju određena pravila o korištenju uređaja u vlastitoj obitelji. Postavljanje pravila odnosi se na restriktivnu medijaciju, no komunikacijom roditelja i djece i zajedničkim postavljanjem pravila ta medijacija postaje aktivna. Roditelji svoju medijaciju mogu učiniti i zajedničkom na način da s djetetom dogovore pravila o obiteljskom, dječjem i zajedničkom (ne)korištenju uređaja, kao što je, na primjer, ne korištenje uređaja tijekom zajedničkog ručka za sve članove obitelji.

Budući da su se najučinkovitijima pokazala upravo pravila nastala u dogovoru i komunikaciji roditelja i djece, predlažemo da učinite tu aktivnost zabavnom i izradite ugovor ili plakat pravila koji ćete postaviti u vaš dom, a koji će podsjećati vas i vašu djecu na odgovorno i sigurno ponašanje tijekom korištenja medija i uređaja digitalne tehnologije.

Dajemo prijedlog plakata s pravilima za dječje korištenje.

Izvori:

Clark, L. S. (2011). Parental mediation theory for the digital age. Communication theory, 21(4), 323-343. https://doi.org/10.1111/j.1468-2885.2011.01391.x

Nathanson, A. I. (1999). Identifying and explaining the relationship between parental mediation and children's aggression. Communication research, 26(2), 124-143. https://doi.org/10.1177/009365099026002002

Warren, R. (2001). In words and deeds: Parental involvement and mediation of children's television viewing. The Journal of Family Communication, 1(4), 211-231. https://doi.org/10.1207/S15327698JFC0104_01

Warren, R. (2003). Parental mediation of preschool children's television viewing. Journal of Broadcasting & Electronic Media, 47(3), 394-417. https://doi.org/10.1207/s15506878jobem4703_5

 

___________________________________________________________________________________________________________________________