Osnovna škola Bukovac Zagreb

Ispred škole smo se našli u 11.15 te krenuli autobusom prema našem odredištu. Prošli smo pored groblja Mirogoj i njegovih prekrasnih arkada prije nego što smo vidjeli fakultet na adresi Bijenička 32. Osim fizike i matematike na ovom fakultetu postoje i odsjeci za kemiju, biologiju, geografiju, geofiziku i geologiju. Prvo je na redu bilo slikanje nas iskusnih fizičara uz natpis fizika i užina, a nakon toga i pregledavanje poučih interaktivnih pokusa, radionica te znanstvenih predavanja.

Čim smo stigli, naš vodič odmah nas je uputio do zamračene sobe u kojoj smo mogli vidjeti različita djelovanja lasera i nastanka zvuka, ne samo od pokusa, već i od harmonike koju su donijeli raspjevani posjetitelji.

Fakultet je velik s mnogo  učionica u koje bi ste najradije  samo provirili kako bi ste vidjeli još pokusa, prostranih dvorana za predavanja koje sada bile premalene za veliki broj zainteresiranih koji su odlučili posjetiti predavanja o crnim rupama i antimateriji.

Pokusi s tekućim dušikom su me najviše iznenadili. Tako smo doznali kako jabuka nakon nekog vremena u tekućem dušiku postaje tvrda kao kamen te se njom može zabiti čavao u drvo, guma gubi svoji elastičnost, a balon se smanjuje i dobiva tanki sloj leda na površini. Nije to ništa čudno kada je tekući dušik ne temperaturi od -196 stupnjeva, a neki su ga osobno i dotaknuli.

Nekima je elektricitet malo pokvario frizuru, a neki su doznali da se ipak ne isplati dizati stakleno zvono u kojem je nizak tlak jer visoki tlak zraka to ipak ne dozvoljava.

Ništa manje poseban nije bio ni posjet geofizičkom centru u kojem smo pogledali prezentaciju o potresima, obišli muzej Andrije Mohorovičića, hrvatskog geofizičara koji je proučavao potrese i otkrio novu plohu u građi Zemlje koja dijeli koru od plašta te je nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom. Upoznali smo se i s dijelovima meteorološke stanice, vidjeli simulaciju nastajanja tsunamija u dubini oceana, nastajanje oblaka koji liče na valove na nebu preko pokusa u dugom kvadru u kojem su se pomiješale voda i plava boja, gledali kretanje vjetra koji je u pokusu bio vodena para između planina koje su predstavljale piramide.

Na povratku smo se stisnuli u autobusu i malo pregrijali jer je bio topao i sunčan dan baš u  pozitivnom radnom raspoloženju! 

Bilo je to stvarno posebno i nezaboravno iskustvo, upoznali smo zabavnu stranu fizike i svakako bih svima preporučila posjet PMF-u. A do sljedećih otvorenih vrata ovog fakulteta ne isplati nam se ništa drugo nego učiti fiziku kako bi smo još bolje razumjeli pokuse i pokazali svoje znanje u najboljem svijetlu!

Matea Mustedanagić, 8.d